Samo čisto srce i ničeg se ne boj!
TEŠKO je po važnosti rangirati najveće hrvatske sportske uspjehe, ali ako osvajanje Davis Cupa nije najveći momčadski uspjeh hrvatskog sporta, onda zaista ne znamo što je. Iako je nogomet uvjerljivo najpopularniji sport na svijetu, a Hrvatska je 1998. osvojila broncu na SP-u, čudo koje su ostvarili hrvatski tenisači jednostavno ostavlja bez daha.
Davis Cup nesumnjivo je nauglednije i najveće momčadsko tenisko natjecanje uopće, dobro poznato i onima koji ne prate tenis. Radi se o natjecanju starom 105 godina, a Hrvatska je tek dvanaesta zemlja koja je uspjela osvojiti čuvenu "Salataru".
Iako nismo skloni prizivanju natprirodnih sila, teško se oteti dojmu da je osvajanje Davis Cupa, baš kao i legendarno Goranovo osvajanje Wimbledona, bilo "zapisano u zvijezdama".
Prije godinu dana Ivanišević je na press konferenciji u Rijeci kazao kako Hrvatska može otići do samog kraja u Davis Cupu. Prisutni su se novinari samo nasmijali.
Ivan Ljubičić, Mario Ančić, Goran Ivanišević, Ivo Karlović i Niki Pilić - to je čarobna petorka koja je uspjela dosegnuti vrh teniske piramide. Više od toga jednostavno ne ide. Tenis je, uz nogomet i košarku, najpopularniji sport na svijetu. Za čuveni pokal borilo se 165 zemalja, ali do kraja je otišla samo Hrvatska.
Svi tenisači koji su igrali u Davis Cupu pričaju kako je igranje u tom čuvenom natjecanju neusporedivo s igranjem na Touru, pa i na Grand Slam turnirima. Na Touru se igra za sebe, u Davis Cupu se igra za suigrače i cijelu naciju.
Zato nije ni čudno da su se neka od najvećih teniskih iznenađenja dogodila upravo u Davis Cupu; pritisak na tenisače toliki je da samo oni mentalno najčvršći mogu izdržati maratonske mečeve u užarenoj atmosferi specifičnoj za Davis Cup.
A Ljubo i Mario, koji su na svojim leđima iznijeli velebnu pobjedu, čiji se značaj jednostavno ne može dovoljno istaknuti, svakako su pokazali da su, kad je najpotrebnije, "hladni kao led".
Ljubičić, čiju su obitelj četnici potjerali iz Banja Luke kad je imao dvanaest godina, započeo je doslovce od ničega i dosegnuo je sam vrh, dokazavši time da je u sportu, ali i životu, moguće apsolutno sve ako je čovjek u potpunosti predan svom cilju. Njegovih jedanaest uzastopnih pobjeda u Davis Cupu, sve u "živim" mečevima, ostat će zauvijek upisani u analima svjetskog tenisa.
Doprinos Ivana Ljubičića hrvatskom trijumfu u Bratislavi teško je opisati. Naš najbolji tenisač slavio je u singl mečevima protiv nekih od najboljih tenisača svijeta; "skinuo" je Andya Roddicka, Andrea Agassija, u paru s Marijom dotad nepobjedivu braću Bryan, jake Ruse Davidenka i Južnjog, Rumunja Andrea Pavela...
No, kad je Ljubo shrvan zdravstvenim problemima ipak popustio pred sjajnim Hrbatyem, na scenu je stupio Mario Ančić. 21-godišnjak koji već godinama živi pod enormnim pritiskom usporedbe s Goranom Ivaniševićem izašao je na teren znajući da apsolutno sve ovisi o njemu.
U svim mečevima singlova ove sezone u Davis Cupu Mario je bilježio samo poraze, kritičari su tvrdili da nema mentalnu snagu potrebnu za najvažnije mečeve; nemoguće je uopće i zamisliti kolika je odgovornost bila na ramenima mladog Splićanina.
Neovisno o činjenici da je igrao protiv objektivno slabijeg tenisača, Slovaka Michala Mertinaka, Ančić je pobjedom u odlučujućem meču finala Davis Cupa napokon izašao iz Goranove sjene i osvojio naslovnice apsolutno svih svjetskih medija.
Bilo bi nepravedno ne spomenuti legendarnog Gorana Ivaniševića i "Diva sa Šalate" Ivu Karlovića, koji su nesumnjivo dali velik doprinos hrvatskom trijumfu. Zec je bio uz momčad 24 sata na dan, a svojim ogromnim iskustvom i smislom za humor dao je neizmjeran doprinos sjajnoj atmosferi koja je vladala u našoj reprezentaciji.
Ivo Karlović, čiji je servis Andy Roddick jednom opisao kao "loptu koja ide preko 200 na sat a dolazi s vrha drveta", bio je spreman uskočiti u bilo kojem trenutku, ne vjerujemo da bi ijednom tenisaču bilo drago vidjeti diva od 209 centimetara poznatog po razarajućem servisu na drugoj strani mreže.
Za kraj smo ostavili iskusnog lisca Nikija Pilića, jedinog čovjeka na svijetu koji se može pohvaliti činjenicom da je osvojio Davis Cup vodeći dvije različite zemlje. Tri puta je visoko u zrak dizao "Salataru" na čelu Njemačke, ali trijumf s Hrvatskom ispunio je Pilića neopisivim ponosom.
Naši su tenisači cijelom svijetu pokazali kako se do zadnjeg atoma snage bori za boje svoje zemlje, a najveći svjetski mediji prepuni su izvještaja o ponosnim Hrvatima koji su prvo okupirali Bratislavu, da bi dan kasnije napunili glavni zagrebački trg.
Niti jedan incident nije zasjenio najveći momčadski uspjeh hrvatskog sporta, Slovaci su Hrvatskoj čestitali transparentom "Congratulations to Croatia", a naši su navijači uzvratili gromoglasnim skandiranjem "Slovensko, Slovensko!"
Bio je to možda i najljepši sportski trenutak u povijesti neovisne Hrvatske, a svi mi možemo samo biti sretni i zahvalni što smo imali priliku svjedočiti tom povijesnom trijumfu.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati