Split se oprostio od legendarnog Vinka Cuzzija: Bilić nije mogao zadržati suze, Maleš održao govor

Split se oprostio od legendarnog Vinka Cuzzija: Bilić nije mogao zadržati suze, Maleš održao govor

Foto: Jakov Prkić / Cropix

U SPLITU je održana komemoracija povodom smrti legendarnog kapetana Hajduka Vinka Cuzzija kojoj su prisustvovali mnogobrojni aktualni i bivši članovi kluba te drugi sportaši, uglednici i političari uključujući i izbornika hrvatske reprezentacije Slavena Bilića koji nije mogao zadržati suze, kao ni bivši tenisač Mario Ančić. Govor je održao i gradonačelnik Splita Željko Kerum, ali i predsjednik Hajduka Hrvoje Maleš koji je u ovoj tužnoj prigodi odbio komentirati posljednje događaje u hrvatskom nogometu, tj. uhićenje čelnih ljudi sudačke organizacije.

Srce Vinka Cuzzija prestalo je kucati u 72. godini života. Umro je u Zagrebu 8. prosinca, u bolnici, dan nakon operativnog zahvata poslije kojeg smo se svi toplo nadali da će našem Vinku donijeti poboljšanje zdravstvenog stanja. Nažalost, srce mu nije izdržalo.

U Hajduku je igrao na mjestu desnog bočnog i posljednjeg igrača obrane. Bio je izvanredno brz, inteligentan igrač oštra udarca. Imao je izgrađen specifičan stil igre. U njoj je bio objedinjen razarač i graditelj igre. Rođen je u Splitu 11. srpnja 1940. godine. Bio je obrambeni igrač, jugoslavenski nogometni reprezentativac. Ovaj atletski razvijen igrač počeo je kao pionir u Hajduku. Prvi trener bio mu je Bajdo Vukas. Isprva je igrao kao pomagač, a kasnije je postavljen na mjesto desnog bočnog igrača. Pravi atlet, brz i jak, često je prelazio u napad, tip suvremenog braniča.

Za seniorsku momčad Hajduka debitirao je 1958. godine i bijeli dres nosio punih 11 godina, odnosno do 1969. godine. Za Hajduk je odigrao 434 utakmice i postigao četiri zgoditka. Kao kapetan momčadi sudjelovao je u prvom Hajdukovom osvajanju Kupa Jugoslavije u sezoni 1966./67. Nakratko 1968. godine nastupa za švicarski klub Lausanne, a jedno vrijeme igrač je i RNK Split. Za A reprezentaciju Jugoslavije odigrao je osam utakmica. Debitirao je u prijateljskoj utakmici protiv SSSR-a u Moskvi, 4. rujna 1965. godine (0:0), a od dresa reprezentacije oprostio se u prijateljskoj utakmici protiv SR Njemačke u Hannoveru 23. lipnja 1966. godine (0:2).

Tekst se nastavlja ispod oglasa
O njegovoj se igri govorilo u superlativima. Tadašnji izbornik Miljan Miljanić znao je reći: "Cuzzi nije zvijezda, on je uistinu nogometni as." Vinko Cuzzi bio je igrač koji je stizao svuda, po cijelom je terenu izvanrednom hladnokrvnošću zaustavljao protivničke napade. Nerijetko je kao bek znao "probiti" stranu, a njegovi munjeviti prodori po desnom krilu stvarali su pravu zabunu u protivničkoj momčadi. Njegova je igra izazivala velike i spontane aplauze gledališta. Znao je kao kapetan momčadi upozoriti i na nedostatke trenera, što su mu pojedinci zamjerali. Međutim, Cuzzi je samo radio svoj posao, a nestručnost pojedinih trenera Hajduk je zamalo dovela do druge lige. Pojedinci su sputavali kvalitetne igrače, umjesto da su razvijali prirodne nadarenosti.

Dolaskom Dušana Nenkovića u Hajduk 1965. godine ekipa kojoj je Vinko bio na čelu, dobila je fizionomiju. Zaredale su Vinkove odlične igre, a Hajduk je ponovno počeo svoj nogometni uspon prema vrhu jugoslavenskog nogometa. Došlo je i finale kupa 1967. godine protiv Sarajeva u Splitu i pobjeda od 2:1. Vinko Cuzzi bio je prvi kapetan u povijesti Hajduka koji je podigao pehar namijenjen pobjedniku Kupa Jugoslavije. I nije čudno što su zaiskrile suze u očima navijača Hajduka kada se Vinko kao kapetan momčadi obratio nazočnima, nakon što je primio pehar: "Hajdučko srce nije u stanju da primi i zadrži svu radost koju nam je donijela ova pobjeda osvajanjem trofeja Jugoslavenskog kupa. Uzbuđeni kao nikada do sada konačno smo prešli prag dvadesetogodišnjih snova koji nisu dali mira generacijama ovog kluba", rekao je Cuzzi.

Na toj je utakmici Vinko, manirom pravog kapetana momčadi, dirigirao je ekipom. Pored osvajanja prvog kupa Vinko rado je pamtio i isticao utakmicu protiv Dinama u Zagrebu 1961. godine kada je Hajduk usred Zagreba slavio sa 4:1. Prisjećao se tadašnje odlične partije pokojnog Andrije Ankovića koji je demonstrirao svu ljepotu nogometne igre. Nadigran je sjajni Dinamo. Svaki igrač Dinama i Hajduka priželjkivao je pun Maksimir. Danima i mjesecima živjelo se za tu utakmicu. Sraz ova dva naša kluba oduvijek je bio praznik nogometa za Hrvatsku.

Vinko je bio izuzetni intelektualac, džentlmen u kopačkama. Bio je član uprave Hajduka, predsjednik Skupštine Hajduka, nositelj je zlatne Hajdukove kapetanske trake. U tuzi ostaju njegovi najmiliji, supruga Ranka i sin Ivo (nekoć također prvotimac Hajduka), te mnogobrojna hajdučka obitelj.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara