Što je doping, kako se provodi kontrola i postoji li mogućnost malverzacija

VJERUJE se da riječ doping potječe od nizozemske riječi doop, što je bio naziv za opijumski napitak, a toliko je evoluirala u rječniku da danas označava lijekove koji poboljšavaju sportsku izvedbu, piše PLIVA Zdravlje.

Pritom nije riječ samo o lijekovima. Današnji ultimativni autoritet ili World Antidoping Agency (WADA) definira doping kao bilo što od navedenog: "Prisutnost zabranjenih supstanci ili njihovih metabolita ili markera, u tjelesnom uzorku sportaša; uporaba ili spremnost na uporabu zabranjene metode; krivotvorenje ili pokušaj varanja s bilo kojim dijelom procesa kontrole dopinga; posjedovanje zabranjenih supstanci ili metoda; prometovanje s bilo kojom zabranjenom suspstancom ili zabranjenom metodom; propisivanje ili pokušaj propisivanja zabranjene supstance bilo kojem sportašu, asistiranje, ohrabrivanje, pomaganje, prikrivanje ili bilo koji drugi tip radnje koji uključuje povredu anti - doping pravila ili pokušaj povrede pravila". Poprilično rigorozno.

Međunarodni olimpijski odbor (IOC - International Olympic Comitee) i nacionalni olimpijski odbori provodili su vlastite programe kontrole dopinga, no obzirom na nedostatak konzistentnosti (svatko je imao svoju zabranjenu listu) i opravdanog straha od konflikta interesa, 1999. je osnovana WADA - World Anti - Doping Agency. Wada je danas ultimativni autoritet, neovisna agencija odgovorna za kontrolu dopinga kod olimpijaca.

Zamke kriju i mnoge supstance koje se ne propisuju kao lijekovi na recept, a sadrže nedozvoljene tvari i tako ih sportaši mogu nenamjerno unijeti u svoj organizam i izložiti opasnosti da budu pozitivni na doping testu. To su uglavnom dijetetski pripravci, no i OTC lijekovi (over the counter - lijekovi koji se mogu kupiti bez recepta) također kriju opasnosti jer su široko dostupni.

Kao primjer navodi se supstanca guarana koja sadrži visoku dozu kofeina ili synephrin koji se dobiva iz Citrus aurantium. Obje navedene supstance danas se na off tržištu koriste kao zamjena za efedrin, a u većini slučajeva dolaze u proizvodima sa "sigurnom" naljepnicom na kojoj piše da "ne sadrže efedrin". Posebna su i vrlo opasna priča dijetetski pripravci, koji se široko konzumiraju, propisuju ih raznorazni "stručnjaci" , od prodavača u dućanu s dijetetskim pripravcima do trenera u teretani, ne podliježu rigoroznim provjerama kao lijekovi te tako kriju mnoge opasnosti.

U slučaju da sportaš uzima lijek koji je medicinski neophodan, a pritom i polovično dozvoljen, nužno je kontaktirati nadležno tijelo kako bi se poduzeli potrebni koraci koji podrazumijevaju papirologiju prijave bolesti i lijeka. To je tzv.therapeutic use exemption. To je jedini oblik amnestije od doping inkvizicije. Primjer su sportaši na beta-2 agonistima zbog npr. naporom inducirane astme. Primjer iz hokeja na ledu: igrač koji je konzumirao ili konzumira lijek zbog određenog medicinskog stanja, npr. beta-2-agoniste zbog naporom inducirane astme, prethodno početku Svjetskog prvenstva mora biti prijavljen. Liječnik / ca reprezentacije ispunjava formular uz potkrepljujuću medicinsku dokumentaciju, koji se predaje medicinskom supervizoru natjecanja koji isti šalje medicinskoj komisiji IIHF-a.

Sportaši bi za svaki lijek trebali kontaktirati nadležni sportski savez, HOO, liječnika / cu kluba ili reprezentacije te se pridržavati WADA-inih propisa. Liječnik opće/obiteljske medicine morao / la bi imati na umu zabranjenu listu ili barem Web adresu odakle se ista može downloadati.

Hrvatski Olimpijski Odbor pridržava se WADA-ine liste zabranjenih supstanci, što znači da je WADA-ina aktualna lista ujedno i aktualna lista HOO-a. WADA svoju listu aktualizira najmanje jedanput godišnje te je za svako natjecanje uvijek navedeno koje se liste treba pridržavati.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kako se provodi doping kontrola i postoji li mogućnost malverzacija?

Na natjecanjima na kojima je doping kontrola obavezna (domaća natjecanja u Hrvatskoj i međunarodna natjecanja u Hrvatskoj), istu provodi Komisija za doping pri HOO-u ili medicinski supervizor natjecanja osposobljen od strane nadležne organizacije, npr. u hokeju na ledu za to je zadužen medicinski supervizor IIHF-a (International Ice Hockey Federation).

Tko će provoditi doping kontrolu stvar je izbora organizatora natjecanja i nadležne organizacije.
Igrač koji će biti podvrgnut doping testu, to jest analizi urina na zabranjene supstance, bude nasumično odabran. U ekipnim sportovima npr. koriste se kuglice s brojevima koje se naslijepo izvlače.

Doping kontrola je anonimna, nenajavljena. Igrač koji je odabran za kontrolu prima obavijest da će biti testiran i u roku od 15 minuta nakon obavijesti mora se pojaviti u prostoriji za doping kontrolu u pratnji liječnika ili nekog iz reprezentacije.

Tijekom svega što obavlja unutar tih 15 minuta, praćeno je od strane jednog od službenika doping kontrole (što uključuje i odlazak na WC ili tuširanje - mora ga/je pratiti službenik doping kontrole). Po dolasku u prostorije doping kontrole, sportaš odabire jedan set za doping kontrolu. Svaki set sadrži posudicu te A i B varijantu kontejnera (kontejner je plastična čaša s mehanizmom) u koji će se zapečatiti uzorak urina. Prilikom ispunjavanja posudice urinom, poželjna je količina od 80 mL, a ako je količina manja, procedura se naziva partial sample test.

Danom uzorku urina, testnim trakicama ispituje se specifična težina i pH koji moraju biti u dozvoljenim granicama. U protivnom uzorak ne zadovoljava uvjete. Npr. pretjerana razrijeđenost može ukazivati na pokušaj razrijeđivanja uzorka u pokušaju da se maskira nedozvoljena supstanca ili pak na nedozvoljenu uporabu diuretika.

Igrač na verbalne upute supervizora ulijeva polovicu urina u kontejner A te drugu polovicu u kontejner B, zatim oba zatvori mehanizmom koji se ne može otvoriti drugačije osim uporabom sile. Prvi slijedeći put kontejneri se otvaraju u licenciranom laboratoriju gdje su poslani pod šifrom, a ne imenom i prezimenom sportaša, kako bi se spriječile malverzacije. Po zatvaranju uzoraka igrač ispunjava upitnik i ponovo odgovara na pitanja što je sve uzimao od lijekova i pripravaka. U potonjem slučaju najbolje je sve navesti, zlu ne trebalo.

Razlog postojanje uzorka A i uzorka B jest je slijedeći: prvo se testira uzorak A. Ako je A negativan, B se uništava. Ukoliko je pozitivan, testira se zbog sigurnosti (jer sankcije su po igrača velike) i uzorak B te ukoliko je i B pozitivan, igrač službeno biva proglašen pozitivnim na dopingu.

PLIVA Zdravlje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara