SUDAC u utrci brzog hodanja - to je najgori posao na olimpijskim igrama i netko ga mora obaviti, a pokazalo se da je to pripalo Britancu Peteru Marlowu.

Zamislite scenu u petak: utrka u hodanju za muškarce na 20 kilometara; vodeći ulazi na stadion, nekoliko je metara od ciljne linije, nagrade vrijedne 50.000 dolara i sna koji ga je "trovao" četiri duge godine.

Ushićen, nenamjerno prijeđe tu tanku liniju između zakonitog brzog hodanja i nezakonitog laganog trka.

A onda ugleda Petera Marlowa. Marlow se pomiče naprijed, polako diže ruku u kojoj je crveni štap koji znači diskvalifikaciju. Nije lako biti glavni sudac u utrci brzog hodanja na Olimpijskim igrama!

"To može biti teško. Nadam se da to ipak neće biti najgori posao na Olimpijadi", kazao je Marlow.
"Mnoge su utrke riješene do trenutka kada natjecatelji dođu na stadion, tako da rijetko imamo takav problem. Ali da, istina je, sprinterski finiš će za mene biti noćna mora", dodao je.

Hodači smiju primiti dva upozorenja za "dizanje" - kada se oba stopala istovremeno odvajaju od tla - prije nego budu izbačeni iz utrke. Glavni sudac koji se nalazi na kraju utrke također smije diskvalificirati hodače.

Povijest brzog hodanja na Olimpijskim igrama prepuna je ovakvih priča. No, vjerojatno je najgora ona iz Sydneya kada je Bernardu Seguri oduzeta pobjeda. On je posljednjih 100 metara ubrzao kako bi potukao svoja dva protivnika, na cilju je primio zastavu i telefon kako bi razgovarao s meksičkim predsjednikom kada mu je kazano da je diskvalificiran.