U SUBOTU 11. listopada ukrajinska reprezentacija odigrat će treću utakmicu u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2010. u Južnoj Africi. Suparnici brigade Oleksija Mihailičenka bit će stari poznanici - reprezentacija Hrvatske. Stariji navijači Ukrajine se Hrvata dobro sjećaju. Ali sjećanja uglavnom nisu ugodna.

Hrvatska i Ukrajina, mlade države koje su gotovo "generacija", u relativno kratkom postojanju stigle su odigrati pet utakmica. Kijev je svojevremeno bio među prvima koji su priznali neovisnost Zagreba, što je u Hrvatskoj izazvalo valove radosti. U sutonu devedesetih između naše dvije države vladale su topli i prijateljski odnosi.

Cijela Ukrajina je mislila da su oni trebali biti u Francuskoj umjesto Hrvatske

Prva utakmica odigrana je davne 1993. dok smo se mi, kao i Hrvati, tek probijali u nogometnu Europu. Utakmica se igrala u Zagrebu, a domaćini su slavili 3:1. Andrej Gusin, koji je zabio za "komandu" Olega Bazileviča je, usput rečeno, te večeri debitirao za reprezentaciju. Tada mladi igrač uskoro je postao vođa Ukrajine. U Hrvatskoj momčadi već su tada počele sjati mlade zvijezde Davor Šuker, Zvonimir Boban, Robert Jarni i drugi.

1994. godine kormilo hrvatske reprezentacije preuzeo je Miroslav Blažević i tada je počeo uspon koji je kulminirao trećim mjestom 1998. godine u Francuskoj. Nakon Mundijala cijela je Ukrajina bila uvjerena da smo mi trebali biti na njihovom mjestu. Nakon što je izvrsnom igrom prošla skupinu i osigurala dodatne kvalifikacije (prva je bila Njemačka), ždrijeb je Ukrajini za protivnika dodijelio upravo Hrvatsku. Prvu smo utakmicu izgubili 2:0, za Hrvate su zabili Goran Vlaović i sadašnji izbornik Slaven Bilić. Ali treba napomenuti da Kalitvinčev nije igrao zbog suspenzije, a Ševčenko je bio ozlijeđen. Zbog toga je cijela Ukrajina napeto očekivala uzvrat i bili smo puni nade u pozitivan ishod. Činilo se da su nade bile opravdane kad je Ševčenko zabio na početku utakmice. Nedugo zatim zabili smo još jedan gol, ali sudac ga nije priznao da bi u 27. minuti uslijedio šok. Udarac Alena Bokšića odbio se od jednog ukrajinskog igrača i Hrvatska je izjednačila. Naši nogometaši nisu uspjeli zabiti tri gola u nastavku utakmice, nisu zabili više niti jedan i Hrvatska je otišla u Francusku po brončanu medalju. 

Osveta za 1997.

Sada, nakon deset godina, Ukrajina i Hrvatska se opet bore za plasman na Svjetsko prvenstvo.

Izvrsna prilika da se "osvetimo" za 1997. i dokažemo Miroslavu Blaževiću da Ukrajina nije ekipa bez karaktera. Iako naše predstave u našim prvim utakmicama nisu bile toliko upečatljive, rezultati jesu - a to je najvažnije. Iako je protiv Kazahstana bilo trenutaka kad je bilo ugodno gledati nogomet ukrajinskih reprezentativaca.

Mihailičenkov sastav nemoguće pogoditi

Mihailičenko nas je već navikao na nepredvidivost pa ni ovoga puta nije drugačije; nitko ne zna kakav će sastav istrčati u Harkivu. Pjatov bi trebao biti siguran na golu, ali tu su i Boguš i Šovkovskij ukoliko izbornik odluči promijeniti prvog vratara zbog amaterske pogreške u utakmici protiv Barcelone. Obrana je vjerojatno najslabija karika. Na desnoj strani nema alternative za Yarmaša, kao ni na lijevoj za Ševčuka. U sredini bi svakako trebao igrati Taras Mikhalik jer njegova igra u posljednje vrijeme usrećuje navijače Dinama. Društvo bi mu mogli praviti Čigrinskij, Rusol ili Kučer.

U veznom je redu Timoščuk neupitan, a kao njegova zamjena pozvan je Valentin Sljusar iz Metalista. Igra harkivskog kluba u posljednje vrijeme oduševljava pa bi navijačima teško palo da niti jedan igrač Metalista (s obzirom da se igra upravo u Harkivu) nije pozvan u reprezentaciju, ali Mihailičenko je već pokazao da ne podliježe pritisku pa se Sljusar teško može nadati mjestu u prvih jedanaest. Realno je očekivati da će startati Alijev, a u konkurenciji za ostala dva mjesta su Kaliničenko, Nazarenko, Karčenko i Golaido.

I na kraju, napadači. Glavne zvijezde ukrajinske reprezentacije Ševčenko i Voronjin napokon su zabili za svoje klubove što im je vjerojatno povećalo samopouzdanje, te se može očekivati da će upravo oni činiti napadački dvojac. Tu su još i Seleznjev, koji je u prošlosti dobro surađivao sa Ševčenkom i Gomenjuk, koji tradicionalno ulazi kao zamjena.

Harkivska publika najluđa u Ukrajini

No, na strani Ukrajine bit će i 12. igrač. Harkiv vjerojatno ima najbolju publiku u državi, takav fanatizam se ne viđa nigdje drugdje (bez uvrede navijačima u Lavovu, Dnjipropetrovsku i Donjecku). Pred rasprodanim tribinama na stadionu Metalista očekujte bitku koja bi vrlo lako mogla odrediti drugoplasiranu momčad naše kvalifikacijske skupine i jednog od putnika u Južnu Afriku.

Sergej Švec, uaSport
Foto: AFP