IME GEORGEA Orwella priziva mračne vizije 1984., zamišljene zločine i Velikog brata prije nego se pretvorio u igrani reality show.

Uoči 100. obljetnice piščeva rođenja (25. lipnja 1903.-21. siječanj 1950.), biograf D.J. Taylor iznio je uvjerenje da je otkrio književnikovu drugu stranu. Taylor, i sam pisac, te član žirija za dodjelu ovogodišnje nagrade Booker, rekao je za BBC News Online da je otkrio dokaze kako je Orwell bio svojevrstan "lovac na suknje", te da je otkrio možda prvi ikad snimljen filmski zapis samog autora.

"Moja opčinjenost Orwellom traje još od tinejdžerske dobi", rekao je Taylor.

"On je bio prvi ozbiljan pisac za kojeg sam čuo kad sam odabrao primjerak ne pretjerano dobrog romana "Svećenikova kći".

Roman je djelomično smješten u Southwoldu u britanskoj regiji Suffolk, gdje je Orwell, čije je pravo ime bilo Eric Arthur Blair, proveo dio ranih 1930.-ih i gdje se nalazila kuća njegovih roditelja.

"Imam dojam da je Orwell bio pomalo lovac na suknje. Lovac na djevojke iz Southwolda", izjavio je Taylor. "Jedna starija dama s kojom sam razgovarao dobila je kao 16-godišnjakinja pjesmu od Orwella. Također sam naišao na starijeg gospodina, Georgea Summersa, koji se čak potukao s Orwellom zbog poslova u Southwoldu negdje oko 1930."

Upravo na filmskoj snimci područja Southwolda Taylor je možda došao do svojeg najvažnijeg otkrića. S obzirom da je Orwell živio do 1950. godine, začuđujuće je da se smatra kako ne postoji tonski zapis njegova glasa ili filmska snimka samog pisca. Međutim, Taylor vjeruje da je njegovo istraživanje u arhivu East Anglian Film Archive u Norwichu rezultiralo pronalaskom prve snimke Georgea Orwella.

"Gotovo sam 80 do 90 posto siguran da ga prvi put imamo na filmu. Radi se o cirkusu koji dolazi u Reydon (blizu Southwolda) 1930. godine. Vidi se kako se tegljač spušta ulicom i odjednom vidite izuzetno visokog momka s rukama u džepovima. Ima kosu veoma nalik na Orwellovu. Njegova je kosa izrazito Orwellovska, puši cigaretu, jednostavno klateći se niz ulicu. Ulazi u kadar na dvije sekunde, i zatim išeta iz njega", kaže Taylor.

Usprkos činjenici da je na svojoj knjizi "Orwell: Život" radio godinama, Taylor još uvijek smatra da je Orwella na neki način teško razumjeti.

"Uvijek sam mu se divio, ali kad sam završio s pisanjem knjige mislio sam da sam se još više udaljio od njega, jer je tako čudan i manipulativan na neki način", rekao je on.

Taylor je izjavio kako se na Etonu obrazovan Orwell često nastojao ponovno izumiti i "mitologizirati svoj život". "Bio je kicoš i nije od toga mogao pobjeći".