Arapski summit i ove godine bez Jasera Arafata
Tekst se nastavlja ispod oglasa
DA IRONIJA bude potpuna, upravo je uklanjanje Arafatova "protivnika" palestinskom predsjedniku omogućilo da se čuje i njegov glas i da se palestinsko pitanje pojavi među najvažnijim temama arapskog summita, ocjenjuje jedan palestinski dužnosnik koji je želio ostati anoniman.
Sjena šeika Yassina, ubijenog u ponedjeljak u izraelskom zračnom napadu, bez sumnje će se nadviti nad skupom u Tunisu, a arapski čelnici neće moći ignorirati njegovo ubojstvo koje je izazvalo bijes diljem Bliskog istoka i muslimanskog svijeta, te osude zapadnih zemalja
Zbog tog neočekivanog događaja promijenili su se i prioriteti summita čiji su se sudionici, prema prvoj zamisli, trebali prije svega usredotočiti na pitanje reformi i demokratizacije "Velikog Bliskog istoka", na zahtjev SAD-a.
Washington je želio da se arapski summit prioritetno bavi demokratizacijom, nastojeći istodobno minorizirati bolno pitanje izraelsko-palestinskog sukoba, tog stalnog izvora frustracija arapskoga svijeta.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Jaser Arafat o tom će sukobu sudionicima summita govoriti putem satelita iz svog sjedišta u Ramallahu, kao što je to već učinio i na prošlom arapskom sastanku na vrhu održanom 2003. godine u egipatskom Sharm el-Sheiku.
Godinu dana ranije, tijekom održavanja arapskog summita u Bejrutu, Arafat je bio spriječen da se putem video-veze obrati sudionicima, što je izazvalo svađu između Libanona i palestinske samouprave.
Palestinski čelnik, kojeg Izrael želi ukloniti s političke scene a neki dužnosnici najavljuju čak i njegovo protjerivanje ili fizičku likvidaciju, od prosinca 2001. pod izraelskom prisilom boravi u svom polurazrušenom sjedištu u Ramallahu.
Upravo se Tunis, zemlja u koje se ove godine održava arapski summit, navodila kao moguće mjesto Arafatove deportacije. U Tunisu se nalazi i Arafatov bivši glavni stožer kojeg je napustio 1994. kada se nakon, potpisivanja mirovnog sporazuma iz Osla, vratio na palestinska područja.
Arafat još uvijek uživa velike simpatije stanovnika Tunisa koji su ga 1982. primili nakon što je bio prisiljen otići iz Bejruta, zbog izraelske okupacije južnog Libanona.
Tijekom 12 godina, tadašnji ratni vođa učio se u Tunisu umijeću umjerenosti i kako zamijeniti oružje dijalogom. Upravo u Tunisu održani su u prosincu 1988. i prvi službeni kontakti između PLO-a i SAD-a nakon što je središnji odbor PLO-a priznao postojanje Države Izrael i službeno odustao od terorizma.
Sjena šeika Yassina, ubijenog u ponedjeljak u izraelskom zračnom napadu, bez sumnje će se nadviti nad skupom u Tunisu, a arapski čelnici neće moći ignorirati njegovo ubojstvo koje je izazvalo bijes diljem Bliskog istoka i muslimanskog svijeta, te osude zapadnih zemalja
Zbog tog neočekivanog događaja promijenili su se i prioriteti summita čiji su se sudionici, prema prvoj zamisli, trebali prije svega usredotočiti na pitanje reformi i demokratizacije "Velikog Bliskog istoka", na zahtjev SAD-a.
Washington je želio da se arapski summit prioritetno bavi demokratizacijom, nastojeći istodobno minorizirati bolno pitanje izraelsko-palestinskog sukoba, tog stalnog izvora frustracija arapskoga svijeta.
Godinu dana ranije, tijekom održavanja arapskog summita u Bejrutu, Arafat je bio spriječen da se putem video-veze obrati sudionicima, što je izazvalo svađu između Libanona i palestinske samouprave.
Palestinski čelnik, kojeg Izrael želi ukloniti s političke scene a neki dužnosnici najavljuju čak i njegovo protjerivanje ili fizičku likvidaciju, od prosinca 2001. pod izraelskom prisilom boravi u svom polurazrušenom sjedištu u Ramallahu.
Upravo se Tunis, zemlja u koje se ove godine održava arapski summit, navodila kao moguće mjesto Arafatove deportacije. U Tunisu se nalazi i Arafatov bivši glavni stožer kojeg je napustio 1994. kada se nakon, potpisivanja mirovnog sporazuma iz Osla, vratio na palestinska područja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Arafat još uvijek uživa velike simpatije stanovnika Tunisa koji su ga 1982. primili nakon što je bio prisiljen otići iz Bejruta, zbog izraelske okupacije južnog Libanona.
Tijekom 12 godina, tadašnji ratni vođa učio se u Tunisu umijeću umjerenosti i kako zamijeniti oružje dijalogom. Upravo u Tunisu održani su u prosincu 1988. i prvi službeni kontakti između PLO-a i SAD-a nakon što je središnji odbor PLO-a priznao postojanje Države Izrael i službeno odustao od terorizma.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati