Foto: Hina

VESELIN MARINOV, elitni agent hrvatskih obavještajno-policijskih institucija i zaštićeni svjedok obrane u procesu protiv tzv. zločinačke organizacije, ubijen je 31. svibnja 2002. godine u kafiću NBA. Njega je smaknuo Vinko Žuljević Klica, desna ruka Vjeke Sliška. Klica se sam predao policiji i tvrdio da je Marinova ubio u samoobrani u što su povjerovali na sudu.

"Bila je to hladnokrvna egzekucija. Svih pet metaka ispaljeno je u glavu, vrlo preciznim slijedom: u usta, čelo i tjeme. Jedan od njegovih egzekutora, Vinko Žuljević zvani Klica, pripadnik je ganga pokojnog Vjeke Sliška, saveznika državnoodvjetničkih institucija. Tako je ubojstvo Veselina Marinova dosad najveća usluga što su je pripadnici Sliškova klana učinili Radovanu Ortynskom, bivšem državnom odvjetniku Republike Hrvatske, i Dunji Pavliček-Patak, tužiteljici protiv tzv. zločinačke organizacije", napisala je te 2002. godine u članku za Nacional Jasna Babić, autorica knjige "Zagrebačka mafija".

Pobjegao iz Bugarske

Marinov se rodio 1967. godine u bugarskom gradu Varni. Kada je imao šest mjeseci raspao se brak njegovih roditelja tako da ga je odgajao djed Konstantin Halačev, visokopozicionirani obavještajac bugarske Službe državne sigurnosti. Marinov je sa 16. godina postao član Komunističke partije, a nakon srednje milicijske škole primljen je na Obavještajnu akademiju u Sofiji.

Diplomirao je 1988. godine, a karijeru operativca započeo je u tzv. turističkom odjelu bugarskog SDS-a u Varni, specijaliziranom za zapadnoeuropske turiste. Brzo je napredovao do tzv. političkog odjela SDS-a koji je progonio političke disidente. Nakon raspada komunističkog režima u Bugarskoj i rata špijuna raznih političkih orijentacija Marinov je, bojeći se za vlastiti život, pobjegao u Hrvatsku gdje je bio tjelohranitelj bivšeg bugarskog agenta Mladena Naletilića Tute.

"U “Chromosovu” tornju nije se dogodio gangsterski obračun"

"Marinov je Nacionalu – kao potencijalni testament – izručio gomilu dokumenata, ispričavši ujedno o čemu namjerava svjedočiti. Razgovori su snimljeni na audiovrpce koje su kao neprocjenjivi dokazni materijal predane policijskim istražiteljima.

Drugim riječima, u “Chromosovu” tornju nije se dogodio gangsterski obračun, kako piše u novinskim crnim kronikama, Veselin Marinov nije bio bandit, kako sugerira HTV, nego školovani obavještajac bugarske Akademije Državne sigurnosti, jedan od ponajboljih poznavatelja zagrebačkog podzemlja čijim su se znanjima i vještinama koristili HIS, MUP, pa čak i neke međunarodne institucije za borbu protiv organiziranog kriminala. Sve to znali su i njegovi ubojice", piše Babić u članku za Nacional.

Prema dokumentima, Marinov je namjeravao svjedočiti da su ga policajci Željko Dolački i Ratko Čađo već u siječnju 2000. ucjenama lomili da tereti tzv. zločinačku organizaciju koja se tada nalazila u Remetincu. Kada je odbio lagati "operaciju nagovaranja, podmićivanja i prijetnji nastavili su kriminalci iz konkurentskog Sliškova klana". Prema njegovim tvrdnjama, Sliško mu je nudio novac da tereti optuženik, a Sliškov suradnik Šiškić navodno je angažirao i prvi sastanak s Dunjom Pavliček-Patak. Tvrdi da je bio u sjedištu Županijskog državnog odvjetništva gdje su ga nagovarali na svjedočenje, no ponovio im je kako o tzv. zločinačkoj organizaciji ne zna ništa, "nudeći im, naprotiv, značajne činjenice o pojedinim pripadnicima Sliškove kriminalne skupine, uključujući, prije svega, Vinka Žuljevića zvanog Klica".

Marinov je u tom sudskom postupku namjeravao govoriti i o susretima s Radovanom Ortynskim i o jednoj videokazeti "na kojoj je snimljen u vrlo kompromitirajućoj situaciji u hotelu".

Ubojstvo Marinova "logični finale velikog lova"

"Da se pojavio u remetinečkoj sudnici, Veselin Marinov govorio bi o sprezi organiziranog kriminala i države. Iznad svega – u samom Državnom odvjetništvu koje knežijskoj bandi “pakira” doslovce sve gangsterske obračune na zagrebačkim ulicama u zadnjih deset godina, ne bi li na drugoj strani zaštitilo njihovu kriminalnu konkurenciju u milosti HDZ-ove desnice", napisala je autorica knjige "Zagrebačka mafija".

Babić je napisala i kako je egzekucija Veselina Marinova "logični finale velikog lova na njegovu glavu koji je otvoren još davne 1998. kad je, kao HIS-ov tajni agent “Mornar”, i javni tjelohranitelj Mladena Naletilića, rekonstruirao Žuljevićevu zločinačku organizaciju pod okriljem Kažnjeničke bojne, specijalaca HVO-a, hercegovačko-zavičajnih ispostava HV-a i izvjesnih krugova HDZ-ova obavještajnog podzemlja".

U HIS-ovoj akciji nazvanoj "Barakuda, a u njoj su prikupljene stotine stranica zabilješki i izvješća, video i audio zapisa, o švercu oružja i droge, planiranim političkim ubojstvima, ucjenama i organiziranoj prostituciji oko sesvetskog “Intim-bara”.