Berlinska filharmonija odbacila kKrajanovo breme

BERLINSKA filharmonija oslobodila se naslijeđa mitskog šefa orkestra Herberta von Karajana koji je između 1954. i 1989. snažno obilježio ugledni orkestar, izjavio je Britanac Simon Rattle, koji njime ravna od rujna 2002., u intervjuu Der Tagesspiegelu od ponedjeljka.

"Primjerice, u početku sam neumorno ponavljao da zadnja nota ne mora biti najglasnija samo zato što je zadnja. Postupno, glazbenici su prestali svirati jače zadnju notu", odustajući tako od refleksa "naslijeđena od Karajana", istaknuo je Rattle.

Druga je posebnost Karajanova razdoblja "strah od pizzicata", načina sviranja pri kojemu se ton ne postiže povlačenjem gudala preko žice, već trzanjem žice prstom, koji više nije u središtu napora orkestra, tvrdi nasljednik Talijana Claudija Abbada.

"Karajan se strašno bojao pizzicata i taj je strah prenio na orkestar kroz dva naraštaja. Danas se šalimo na taj račun", priznao je glazbenik kojeg Berlinci obožavaju.

Godine 1955. Berlinska filharmonija pozvala je Austrijanca Herberta von Karajana (1908.-1989.) za "doživotnog ravnatelja" u zamjenu za Wilhelma Furtwaenglera (1886.-1954.).

Tekst se nastavlja ispod oglasa
U travnju 1989., maestro je iz "zdravstvenih razloga" dao ostavku, prepustivši mjesto Claudiju Abbadu koji, unatoč priličnim razlikama u stilu, nikada nije uspio izaći iz sjene svojeg prethodnika.

Simon Rattle izjavio je također kako je želio izvući iz orkestra "savršeni zvuk velikog komornog orkestra".

Britanski maestro ne želi ravnati američkim orkestrom, jer je u "Europi klasična glazba sastavni dio kulture, dok je u SAD-u tek marginalna pojava", istaknuo je on.

(Hina) vrad bnš

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara