BERLIOZOVA OBLJETNICA ROĐENJA OBILJEŽENA SVAĐOM
Tekst se nastavlja ispod oglasa
200. obljetnica rođenja jednog od najvećih francuskih skladatelja Hectora Berlioza potaknula je svađu o njegovom posljednjem prebivalištu.
Naime, podijeljena su mišljenja o tome treba li njegove posmrtne ostatke prebaciti u pariški Pantheon, mjesto gdje su pokopane najpoznatije osobe iz francuske povijesti, javlja BBC.
Odbor zadužen za jednogodišnje obilježavanje 200. obljetnice Berliozove smrti proslavama i koncertima, želio bio da vrhunac bude prijenos njegovih posmrtnih ostataka u Pantheon 21. lipnja, na francuski Praznik glazbe, tzv. Fete de la Musique.
No tome se protive brojni obožavatelji slavnoga kompozitora te kritičari koji smatraju da Berliozu kao pravom desničaru nije mjesto u francuskoj republikanskoj Valhali.
Rođen kao sin liječnika 1803. godine u blizini Lyona, Berlioz je prvo studirao medicinu, no zbog slabosti pri pogledu na krv ubrzo je promijenio studij te počeo studirati glazbu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Bio je jedan od rijetkih velikih skladatelja koji nikada nisu naučili svirati nijedan instrument, no danas ga se smatra nastavljačem romantizma, čiju je palicu preuzeo od Beethovena, a kasnije je prepustio Wagneru.
Ljubitelji njegove glazbe tvrde da, iako se njegov opus nikako ne može nazvati bogatim sa samo četiri simfonije, tri opere, Rekvijemom i oko 20 drugih kompozicija, svaka njegova skladba je djelo genija.
No tijekom života u Francuskoj nije dobio gotovo nikakvo priznanje. Bio je mnogo popularniji u zemljama kamo je putovao, primjerice u Italiji, Velikoj Britaniji i Njemačkoj.
Na primjer, u Parizu uopće nema ulice nazvane po Hectoru Berliozu, iako je on možda najveći francuski skladatelj.
Upravo zbog toga članovi odbora predvođeni Gerogesom Hirschom, ravnateljem Orchestre de Paris, zauzimaju se za to da se Berliozovi posmrtni ostaci prenesu s groblja Montmartre, gdje je skladatelj pokopan 1869., preko Seine u Pantheon.
Berlioz bi u tom slučaju bio prvi glazbenik koji je primio vrhunske nacionalne počasti uz Voltairea, Victora Hugoa i vođe pokreta otpora Jeana Moulina.
Prema riječima Hirscha, Berlioz je bio i veliki inovator. On je zaslužan za niz modernih teorija orkestracije.
No, prijedlog odbora izazvao je veliko nezadovoljstvo među najvjernijim obožavateljima slavnoga skladatelja.
Naime, Berliozova posljednja želja bila je da ga se pokopa na Montmartreu pored njegove dvije supruge, irske glumice Harriet Smithson, kojoj je posvetio svoje najpoznatije djelo Fantastičnu simfoniju, i Marie Recio.
Osim toga, Berlioz samog sebe nikada nije vidio kao osobu režima, već je prije bio vječiti buntovnik, te sam vjerojatno ne bi bio zadovoljan idejom da mu posmrtni ostaci počivaju u Pantheonu.
Prema mišljenju odbora Berlioz je pak i te kako volio odličja i počasti.
No postoje dokazi da je Berlioz bio pristaša cara Napoleona III. i njegovog državnog udara 1851., zbog čega mu nikako nije mjesto u bilo kakvoj instituciji sličnoj Pantheonu.
Konačna odluka o tome treba li premjestiti posmrtne ostatke Hectora Berlioza ovisi o odluci francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca.
Postoje naznake da bi on mogao iznaći Solomonsko rješenje: prijenos ostataka da, ali ne još.
Na taj bi način obje strane u glazbenoj raspravi mogle proglasiti pobjedu ili pak poraz.
Naime, podijeljena su mišljenja o tome treba li njegove posmrtne ostatke prebaciti u pariški Pantheon, mjesto gdje su pokopane najpoznatije osobe iz francuske povijesti, javlja BBC.
Odbor zadužen za jednogodišnje obilježavanje 200. obljetnice Berliozove smrti proslavama i koncertima, želio bio da vrhunac bude prijenos njegovih posmrtnih ostataka u Pantheon 21. lipnja, na francuski Praznik glazbe, tzv. Fete de la Musique.
No tome se protive brojni obožavatelji slavnoga kompozitora te kritičari koji smatraju da Berliozu kao pravom desničaru nije mjesto u francuskoj republikanskoj Valhali.
Rođen kao sin liječnika 1803. godine u blizini Lyona, Berlioz je prvo studirao medicinu, no zbog slabosti pri pogledu na krv ubrzo je promijenio studij te počeo studirati glazbu.
Bio je jedan od rijetkih velikih skladatelja koji nikada nisu naučili svirati nijedan instrument, no danas ga se smatra nastavljačem romantizma, čiju je palicu preuzeo od Beethovena, a kasnije je prepustio Wagneru.
Ljubitelji njegove glazbe tvrde da, iako se njegov opus nikako ne može nazvati bogatim sa samo četiri simfonije, tri opere, Rekvijemom i oko 20 drugih kompozicija, svaka njegova skladba je djelo genija.
No tijekom života u Francuskoj nije dobio gotovo nikakvo priznanje. Bio je mnogo popularniji u zemljama kamo je putovao, primjerice u Italiji, Velikoj Britaniji i Njemačkoj.
Na primjer, u Parizu uopće nema ulice nazvane po Hectoru Berliozu, iako je on možda najveći francuski skladatelj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Upravo zbog toga članovi odbora predvođeni Gerogesom Hirschom, ravnateljem Orchestre de Paris, zauzimaju se za to da se Berliozovi posmrtni ostaci prenesu s groblja Montmartre, gdje je skladatelj pokopan 1869., preko Seine u Pantheon.
Berlioz bi u tom slučaju bio prvi glazbenik koji je primio vrhunske nacionalne počasti uz Voltairea, Victora Hugoa i vođe pokreta otpora Jeana Moulina.
Prema riječima Hirscha, Berlioz je bio i veliki inovator. On je zaslužan za niz modernih teorija orkestracije.
No, prijedlog odbora izazvao je veliko nezadovoljstvo među najvjernijim obožavateljima slavnoga skladatelja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Naime, Berliozova posljednja želja bila je da ga se pokopa na Montmartreu pored njegove dvije supruge, irske glumice Harriet Smithson, kojoj je posvetio svoje najpoznatije djelo Fantastičnu simfoniju, i Marie Recio.
Osim toga, Berlioz samog sebe nikada nije vidio kao osobu režima, već je prije bio vječiti buntovnik, te sam vjerojatno ne bi bio zadovoljan idejom da mu posmrtni ostaci počivaju u Pantheonu.
Prema mišljenju odbora Berlioz je pak i te kako volio odličja i počasti.
No postoje dokazi da je Berlioz bio pristaša cara Napoleona III. i njegovog državnog udara 1851., zbog čega mu nikako nije mjesto u bilo kakvoj instituciji sličnoj Pantheonu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Konačna odluka o tome treba li premjestiti posmrtne ostatke Hectora Berlioza ovisi o odluci francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca.
Postoje naznake da bi on mogao iznaći Solomonsko rješenje: prijenos ostataka da, ali ne još.
Na taj bi način obje strane u glazbenoj raspravi mogle proglasiti pobjedu ili pak poraz.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati