Brozović: Neobjektivnost sarajevskoga "Dnevnog avaza"
Tekst se nastavlja ispod oglasa
´NIKADA nisam osporavao postojanje bošnjačkog jezika, samo sam prigovarao nazivu bosanski jezik´, piše akademik Dalibor Brozović u odgovoru sarajevskome ´Dnevnom avazu´, koji je nedavno pod naslovom ´Akademik Brozović osporava postojanje bosanskog jezika´ prenio prikaz njegova teksta objavljenog u najnovijem broju časopisa ´Jezik´.
U ´Neobjektivnosti sarajevskog ´Dnevnog avaza´ u pisanju o jezičnoj problematici´ akademik Brozović odgovara i na reakcije četvorice bošnjačkih intelektualaca, objavljene 5. ožujka u tom listu.
Glede tvrdnje Muniba Maglajlića kako u Brozovićevu razmišljanju uočava napredak jer više ne osporava Bošnjacima pravo da svoj jezik nazivaju bosanskim, akademik Brozović napominje kako to ´pravo´ nikada nije osporavao.
´Smatrao sam da bi - ako se jezik Srba zove srpskim i jezik Hrvata hrvatskim - i jezik Bošnjaka trebalo nazivati bošnjačkim jer naziv bosanski sugerira da je riječ o jeziku cijeloga stanovništva BiH, a to nije istina´, ističe Brozović.
Dodaje kako je zato tražio da ostali (koji nisu Bošnjaci) imaju pravo ne prihvaćati naziv bosanski jezik u bošnjačkome značenju, a razumije se, cijelo je vrijeme riječ o standardnome jeziku, ne o jeziku uopće.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Glede tvrdnja književnika Abulaha Sidrana, koji smatra da je naziv bosanski jezik jedini povijesno i znanstveno ispravan jer je pod tim imenom zabilježen posljednjih tisuću godina u svim važnijim europskim arhivima, akademik Brozović kaže kako je to istina (uz nešto manji vremenski razmak) ako se radi o predstandardnoj bosanskoj pismenosti (koja je, uostalom, bila većinom hrvatskobosanska), ali danas je riječ o standardnome jeziku Bošnjaka.
S obzirom na Sidranovu tvrdnju da danas svaki bosanski Srbin i svaki bosanski Hrvat ´bolje razumiju svojega komšiju´ ostalih dviju nacionalnosti nego sunarodnjake iz pretežno udaljenijih krajeva Srbije i Hrvatske, akademik Brozović kaže kako je to istina, ali bez značenja jer - prvo, riječ je o standardnome jeziku, ne o dijalektima i razgovornome jeziku, i - drugo, ako je riječ o komšijama (susjedima), onda bosanski Hrvat i bosanski Srbi iz pograničnih krajeva BiH bar jednako tako dobro razumiju i sunarodnjake koji su susjedi preko granice.
Istup Muhameda Filipovića ocjenjuje ´prilično oštrim´ budući da smatra da Brozović ´ne polazi ni od kakvih lingvističkih pozicija nego od političkih´.
´To nitko objektivan ne bi rekao´, kaže Brozović. Osim toga, on govori, podsjeća Brozović, o ´nametanju bosanskim Hrvatima jezičkog standarda razvijenog u jezičkim laboratorijama zagrebačkih institucija i štampe´.
S tim u svezi Brozović napominje kako mu nije poznat slučaj da pripadnici jedne nacije koji žive preko granica svoje nacionalne države imaju oblik standardnog jezika drugačiji od onoga u svojoj nacionalnoj državi.
Objašnjava da bi iznimka mogli biti gradišćanski Hrvati, ali oni su prilično daleko od Hrvatske i imali su dijalektnu pismenost prije standardizacije hrvatskoga jezika, koja njih nije zahvatila.
´U svom sam tekstu govorio o manjinama preko nacionalnih granica. No bosanski Hrvati (kao ni Srbi) nisu manjina, nego jedan od konstitutivnih naroda´, podsjeća Brozović, dodajući kako bi po akademiku Filipoviću bosanski Hrvati kao konstitutivan narod u BiH morali imati manja jezična prava nego europske nacionalne manjine.
´Jedino je zaboravio reći što bi bosanski Hrvati trebali uzeti umjesto hrvatskoga standardnog jezika - da izgrađuju novi bosanskohrvatski standardni jezik, ili da možda prihvate bošnjački´, ističe Brozović.
Reakciju Senahida Halilovića Brozović smatra znatno suzdržanijom.
´On mi zapravo zamjera samo to što sam u svojem tekstu rekao da u bošnjačkim znanstvenim jezikoslovnim tekstovima ne bi trebalo prešućivati činjenicu da hrvatski i bošnjački govori u BiH predstavljaju jedan tip, a srpski drugi, jer s hrvatske strane nitko ozbiljan ne će na temelju jedne dijalektološke činjenice postavljati nekakve zahtjeve za bošnjački standardni jezik´, podsjeća Brozović.
´Halilović nastoji relativizirati tu činjenicu navodeći da su na jednim terenima bošnjački govori bliži hrvatskima, na drugima pak srpskima, i pri tome iznosi ne posve precizne podatke, no samo u istočnom dijelu BiH (istočno od Bosne i Drine), a u zapadnom je dijelu BiH situacija uglavnom samo onakva kakvu sam opisao´, tvrdi Brozović.
U zaključku odgovora ističe kako je autor najčešće zadovoljan kada bude kakva odjeka na ono što je pisao. ´Pišući svoj bečki referat nisam ni slutio da će njegovo hrvatsko objavljivanje imati čak pet odjeka u sarajevskome ´Dnevnom avazu´. No sada ne mogu reći da me to obradovalo. Ostao je neprijatan okus. Jer - kada nema pravih argumenata - izvrću se i činjenice i tuđe riječi´, ističe akademik Dalibor Brozović.
U ´Neobjektivnosti sarajevskog ´Dnevnog avaza´ u pisanju o jezičnoj problematici´ akademik Brozović odgovara i na reakcije četvorice bošnjačkih intelektualaca, objavljene 5. ožujka u tom listu.
Glede tvrdnje Muniba Maglajlića kako u Brozovićevu razmišljanju uočava napredak jer više ne osporava Bošnjacima pravo da svoj jezik nazivaju bosanskim, akademik Brozović napominje kako to ´pravo´ nikada nije osporavao.
´Smatrao sam da bi - ako se jezik Srba zove srpskim i jezik Hrvata hrvatskim - i jezik Bošnjaka trebalo nazivati bošnjačkim jer naziv bosanski sugerira da je riječ o jeziku cijeloga stanovništva BiH, a to nije istina´, ističe Brozović.
Dodaje kako je zato tražio da ostali (koji nisu Bošnjaci) imaju pravo ne prihvaćati naziv bosanski jezik u bošnjačkome značenju, a razumije se, cijelo je vrijeme riječ o standardnome jeziku, ne o jeziku uopće.
Glede tvrdnja književnika Abulaha Sidrana, koji smatra da je naziv bosanski jezik jedini povijesno i znanstveno ispravan jer je pod tim imenom zabilježen posljednjih tisuću godina u svim važnijim europskim arhivima, akademik Brozović kaže kako je to istina (uz nešto manji vremenski razmak) ako se radi o predstandardnoj bosanskoj pismenosti (koja je, uostalom, bila većinom hrvatskobosanska), ali danas je riječ o standardnome jeziku Bošnjaka.
S obzirom na Sidranovu tvrdnju da danas svaki bosanski Srbin i svaki bosanski Hrvat ´bolje razumiju svojega komšiju´ ostalih dviju nacionalnosti nego sunarodnjake iz pretežno udaljenijih krajeva Srbije i Hrvatske, akademik Brozović kaže kako je to istina, ali bez značenja jer - prvo, riječ je o standardnome jeziku, ne o dijalektima i razgovornome jeziku, i - drugo, ako je riječ o komšijama (susjedima), onda bosanski Hrvat i bosanski Srbi iz pograničnih krajeva BiH bar jednako tako dobro razumiju i sunarodnjake koji su susjedi preko granice.
Istup Muhameda Filipovića ocjenjuje ´prilično oštrim´ budući da smatra da Brozović ´ne polazi ni od kakvih lingvističkih pozicija nego od političkih´.
´To nitko objektivan ne bi rekao´, kaže Brozović. Osim toga, on govori, podsjeća Brozović, o ´nametanju bosanskim Hrvatima jezičkog standarda razvijenog u jezičkim laboratorijama zagrebačkih institucija i štampe´.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
S tim u svezi Brozović napominje kako mu nije poznat slučaj da pripadnici jedne nacije koji žive preko granica svoje nacionalne države imaju oblik standardnog jezika drugačiji od onoga u svojoj nacionalnoj državi.
Objašnjava da bi iznimka mogli biti gradišćanski Hrvati, ali oni su prilično daleko od Hrvatske i imali su dijalektnu pismenost prije standardizacije hrvatskoga jezika, koja njih nije zahvatila.
´U svom sam tekstu govorio o manjinama preko nacionalnih granica. No bosanski Hrvati (kao ni Srbi) nisu manjina, nego jedan od konstitutivnih naroda´, podsjeća Brozović, dodajući kako bi po akademiku Filipoviću bosanski Hrvati kao konstitutivan narod u BiH morali imati manja jezična prava nego europske nacionalne manjine.
´Jedino je zaboravio reći što bi bosanski Hrvati trebali uzeti umjesto hrvatskoga standardnog jezika - da izgrađuju novi bosanskohrvatski standardni jezik, ili da možda prihvate bošnjački´, ističe Brozović.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Reakciju Senahida Halilovića Brozović smatra znatno suzdržanijom.
´On mi zapravo zamjera samo to što sam u svojem tekstu rekao da u bošnjačkim znanstvenim jezikoslovnim tekstovima ne bi trebalo prešućivati činjenicu da hrvatski i bošnjački govori u BiH predstavljaju jedan tip, a srpski drugi, jer s hrvatske strane nitko ozbiljan ne će na temelju jedne dijalektološke činjenice postavljati nekakve zahtjeve za bošnjački standardni jezik´, podsjeća Brozović.
´Halilović nastoji relativizirati tu činjenicu navodeći da su na jednim terenima bošnjački govori bliži hrvatskima, na drugima pak srpskima, i pri tome iznosi ne posve precizne podatke, no samo u istočnom dijelu BiH (istočno od Bosne i Drine), a u zapadnom je dijelu BiH situacija uglavnom samo onakva kakvu sam opisao´, tvrdi Brozović.
U zaključku odgovora ističe kako je autor najčešće zadovoljan kada bude kakva odjeka na ono što je pisao. ´Pišući svoj bečki referat nisam ni slutio da će njegovo hrvatsko objavljivanje imati čak pet odjeka u sarajevskome ´Dnevnom avazu´. No sada ne mogu reći da me to obradovalo. Ostao je neprijatan okus. Jer - kada nema pravih argumenata - izvrću se i činjenice i tuđe riječi´, ističe akademik Dalibor Brozović.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati