Ćiro, legendo
MORATE voljeti Ćiru Blaževića. Ne samo zbog "legendarnog" statusa kojeg uživa u narodu još od povijesne `98, već i zbog uvijek zabavnih opažanja kojima nas iz nekog neobjašnjivog razloga svako malo obaspe. Ovog puta riječ je o Ognjenu Šimiću, kirurgu koji je zbrisao u Sarajevo i tako započeo, prema riječima novinarke Nove TV koja je intervjuirala Blaževića, novu "medijsku sapunicu".
E sad, kad se radnja domaće sapunice zakuha, novinari ni pet ni šest već po savjet kod seoskog mudraca Ćire koji poput prave "legende" iz rukava svoje sportske vjetrovke izbaci pet do šest prikladnih sportskih referenci i metafora koje vas bacaju na dupe. Sud, presuda, sudac, linijski sudac, sve je to u istom rangu, sine. A kad ste legendarni nogometni trener nije bitno komentirate li sudsku presudu Ognjenu Šimiću ili opravdanost sudačkih odluka za trajanja utakmice Slaven Belupo-Aris. Još ako ste, uz svoj legendarni status, i bratić osuđenog kirurga, postajete vrhovna instanca za pitanja korupcije, mita, mitova, mitoze i svega ostalog što zvuči slično.
Legenda ste. Šampion. Baš kao u romskom gradu Šutke.
Na stranu njegov status i ironični komentari, najzanimljivije je to što mediji njegovu izjavu o ovom problemu tretiraju kao nešto ozbiljno ili vrijedno pažnje. Čovjek je nogometni trener i bratić. Da ne bi bilo zabune, nitko ne umanjuje važnost funkcije nogometnog trenera ili obiteljski položaj bratića, ali ako u centralnoj informativnoj emisiji poželimo čuti relevantno mišljenje o, primjerice, opasnostima nuklearne energije, nećemo se obratiti pčelaru, kumu i dobrom domaćinu. On može imati sasvim razuman stav o tom problemu, ali za takve egzibicije postoje emisije prikladnog formata u kojem pčelari i kumovi razglabaju o važnim pitanjima.
Moglo se tu čuti koješta, od čisto subjektivnog viđenja cijele situacije (što je sasvim razumljivo), preko pokušaja da se podmićivanje i bijeg relativiziraju izjavama kao što su "nije on jedini" ili "nije ni čudo da je pobjegao, on je ipak cijenjeni kirurg", pa sve do povlačenja suludih paralela između primanja mita i nepodopština mlađahnih nogometaša jer narodu je lakše razumjeti kada ovako komplicirana pitanja umotamo u nogomet.
Doduše, ovdje nam uistinu nije potrebno pojednostavljenje uz pomoć lutaka, slikovnica i nogometnih referenci jer stvari su poprilično jasne, a Ćirin se doprinos, po dobrom starom običaju, pokazao potpuno nebitnim kada je riječ o bilo čemu drugom osim nogometa. Neki bi čak rekli i da je potpuno nepotreban. A da nam svima bude lakše, to vam je kao da zabijete gol nakon što utakmica završi.