Foto: AFP

U SIRIJI se nastavlja "igra " prebacivanja krivnje za masakr u Houli. Igra koja može imati vrlo opasne posljedice, iako je situacija ionako već opasna u svakom pogledu.

Naime, i službeni Damask je proveo svoju istragu o stradavanju 108 civila u Houli, među kojima je bilo i 32 djece, i zaključio kako su pokolj počinile naoružane terorističke grupe. Prema njihovom izvještaju, preko 800 pobunjenika je bilo uključeno u akciju u Houli. Geenral Qassem Jamal Suleiman, koji je predvodio sirijski istraživački odbor, kazao je kako su pobijene obitelji koje "su se odbile pobuniti protiv Assadovog režima te su bili u sukobu s naoružanim grupama".

Režimska vojska nije bila ni blizu mjesta gdje se dogodio pokolj?

"Vladine snage nisu ušle u područje gdje se dogodio masakr, niti prije niti poslije pokolja", poručio je general. S druge strane, zapadne su zemlje automatski za pokolj optužile režimsku vojsku, a priča se mijenjala kako su se mijenjale činjenice koje su izlazile na površinu. Prvo su masakr pripisali teškom bombardiranju od strane režimskih tenkova i artiljerije. Zatim je UN-ovo preliminarno izvješće pokazalo da je većina ljudi likvidirana iz neposredne blizine, nakon čega je odgovornost pripisana "shabiha" odredima - paravojnim grupama odanim režimu.

Međutim, kako je jučer ustanovila Marinella Corregia, aktivistica iz "No War Networka", pouzdanih svjedoka masakra nema. UN-ovi su promatrači informacije dobili na temelju telefonskih razgovora s oporbenim aktivistima. Sumnja u kredibilitet UN-ovih tvrdnji poljuljana je i nekim video snimkama na kojima se vidi kako ljudi koji bježe pred granatama nose režimsku zastavu, a ne opozicijsku.

UN samo daje diplomatsku podršku za stvarnu agendu Zapada

Aktivistica Sara Founders iz International Action Centera smatra kako će UN vjerojatno dostaviti službeno izvješće koje se drastično razlikuje od onog kojeg nudi Damask, "jer je cijela svrha UN-ove mirovne misije da od samog početka da diplomatsku podršku za kontinuirajuće interveniranje u obračun u Siriji".

U tom svjetlu valja promatrati i nedavne događaje, koji nesumnjivo vode ka tome da se na kraju poduzme intervencija po uzoru na Libiju, odnosno Jugoslaviju 1999. godine. Prvo je stvoren povod u vidu masakra, navodno od strane režima, koji je prelio čašu strpljenja Zapada. Potom je uslijedio politički čin u vidu izbacivanja sirijskih diplomata iz metropola zemalja Zapada. Zatim je francuski predsjednik Hollande prvi put spomenuo mogućnost intervencije, ali to je nemoguće zbog prava veta koje Rusija i Kina imaju u Vijeću sigurnosti UN-a. I spremne su ga iskoristiti.

Put za intervenciju popločan

Međutim, čini se kako ni to neće biti problem, sudeći po riječima američke izaslanice u UN-u Susan Rice. Ona je prekjučer kazala kako su SAD i njegovi NATO partneri spremni razmišljati o poduzimanju akcija van okvira UN-a, ukoliko se Rusija i Kina ne podvrgnu njihovom pritisku. Jučer je slično poručila i Hillary Clinton, kazavši kako potreba za vojnom intervencijom raste iz dana u dan, prethodno optuživši Ruse za eskalaciju sukoba u Siriji.

Čini se kako je, bez obzira na navode Damaska i spremnost na suradnju s UN-ovim promatračima, put vojne intervencije već dobro zacrtan u planovima Zapada. Sirija, čini se, broji zadnje dane prije dolaska NATO-ovih aviona.