54.80.148.252 US
 

DESET GODINA NAKON GENOCIDA RUANDA I DALJE TRAŽI PRAVDU

Piše:
ponedjeljak, 5.4.2004. 14:38
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Ruanda, koja ovaj tjedan obilježava desetu godišnjicu genocida, i dalje traga za glavnim počiniteljima pokolja u kojem je živote izgubilo više stotina tisuća ljudi, a sve se više čini da je potraga za pravdom postala jednim od glavnih izazova za tu zemlju.

U ruandskim zatvorima se nalazi oko 80,000 ljudi optuženih za strašne zločine počinjene 1994. godine, no saznanje da su najodgovorniji za genocid i dalje na slobodi ne daje toj zemlji priliku da odahne.

"Snage i ideolozi odgovorni za genocid poraženi su, ali nisu uništeni. Još uvijek su tu", rekao je u ponedjeljak na otvaranju trodnevne konferencije o genocidu ruandski predsjednik Paul Kagame.

"Pravo pitanje jest: na koji način iskorijeniti te snage zla i osigurati da one više ne predstavljaju prijetnju našim društvima?", zapitao se Kagame.

Kagame je u svom uvodnom govoru iznio teške optužbe na račun međunarodne zajednice koja je propustila spriječiti genocid. On je čak ustvrdio da se radilo o "namjernom, pogodnom propustu" i zapitao se nemaju li moćne zemlje neki skriveni plan.

Sudionici konferencije će prva dva dana raspravljati o pravdi i pomirenju, a za srijedu je najavljena ceremonija u počast žrtvama pokolja. Taj dan će, naime, biti pokopani posmrtni ostaci žrtava iz masovne grobnice pronađene kod glavnog grada Kigalija, u kojem je ubijeno oko 250,000 ljudi.

Pokolj u Ruandi je započeo nakon što je 6. travnja 1994. godine srušen zrakoplov s predsjednicima Ruande i Burundija. Tadašnji ruandski predsjednik Juvenal Habyarimana, bio je Hutu. Ekstremisti iz plemena Hutu, obrušili su se na svoje umjerene sunarodnjake i pripadnike plemena Tutsi. Tijekom 100 dana koliko je vladalo ubilačko ludilo, na najokrutnije je načine likvidirano oko 800,000 ljudi.

Ervin Staub, profesor psihologije sa sveučilišta u Massachusettsu, koji je preživio holokaust, tvrdi da je "nakon svakog takvog pokolja utvrđivanje istine i pravde od golemog značenja za preživjele".

No, iako su ruandski zatvori pretrpani s 80,000 osumnjičenih za zločine, sudovima će trebati desetljeća da procese privedu kraju. Osim toga, "mozgovi" tog zločinačkog pothvata su i dalje na slobodi. UN-ov Međunarodni sud za zločine počinjene u Ruandi je u deset godina uhitio 66 od 80-ak osoba traženih zbog genocida i donio tek 18 presuda. Oko 300 vođa, tvrdi UN, živi u inozemstvu i nedostupni su sudu. Bande ubojica su nakon masakra pobjegle u DR Kongo, pa je Ruanda, zbog sigurnosne prijetnje, 1998. napala tu susjednu zemlju. Rat je trajao punih pet godina, a zločinci su praktički ostali netaknuti.

Analitičari tvrde da se proces pomirbe ne može smatrati dovršenim sve dok se zločinici budu osjećali sigurnima.

Etničke napetosti u Ruandi nisu ništa novo. Animozitet između većinskih Hutua i manjinskih Tutsija uvijek je postojao, ali su suparništvo i mržnja buknuli nakon kolonijalnog razdoblja.

Kada su 1916. u tu zemlji stigli belgijski kolonijalisti dvije su zajednice vidjeli kao potpuno različite skupine, iako govore istim jezikom i slijede iste tradicije. Belgijanci su, slijedom svog viđenja, pripadnicima dvaju naroda izdavali i različite identifikacijske dokumente.Tutsi su uživali bolji tretman kod Belgijanaca i bili su nadređeni Hutuima. Tutsi su, naravno, iskoristili naklonost Belgijanaca i idućih 20 godina su imali pristup boljim poslovima i sustavu obrazovanja, što je sve bilo nedostupno većinskim Hutuima. Ogorčenje u redovima Hutua je raslo, kulminiravši pobunama 1959. godine. Nakon što je Ruanda 1962. stekla nezavisnost, na tron su zasjeli Hutui. Tijekom idućih desetljeća, od Belgijanaca "izabrani narod" su koristili kao žrtveno janje za svaku krizu u zemlji.

U godinama prije genocida, predsjednik Habyarimana je provodio politiku "etničke ravnoteže", tj, raspodjele poslova, a posebice visokih položaja, prema omjeru stanovništva. Hutui su činili 85 a Tutsi 15 posto stanovništva. Tutsi, koji su nakon 1959. izbjegli u Ugandu, Burundi i Tanzaniju, oformili su Ruandsku domoljubnu frontu (RPF) s ciljem svrgavanja Habyarimana. Nakon rušenja njegovog zrakoplova, predsjednička garda je započela kampanju odmazde, a uz njihovu potporu formirana je milicija Interahamwe koja je brojila 30.000 ljudi. Ta je skupina izvela velike pokolje, no Tutsi su u lipnju ipak uspjeli zauzeti glavni grad Kigali. Nakon pobjede RPF-a, dva milijuna Hutua bježi u DR Kongo, a među izbjeglicama su i brojni pripadnici 'odreda smrti'.

Konačno, 19. lipnja, uspostavlja se multietnička vlada, koja svim izbjeglicama jamči siguran povratak u Ruandu. Pasteur Bizimungu, Hutu, biva proglašen predsjednikom, dok su ministarska mjesta pripala članovima RPF-a.

Današnji predsjednik Kagame, koji se žestoko zalaže za kažnjavanje počinitelja i nalogodavaca zločina, nije ni sam pošteđen optužbi da je uvelike pridonio jednom od najvećih masovnih zločina u drugoj polovici 20. stoljeća. Nedavno je u Le Mondeu objavljeno službeno državno izviješće u kojem se navodi da je upravo Kagame naredio rušenje predsjedničkog zrakoplova u travnju 1994. On je to izviješće nazvao "pukom fantazijom". Bilo kako bilo, Ruanda, poznata kao "zemlja tisuća brežuljaka", s divnom klimom i plodnom zemljom, i dalje je nemirna i siromašna.

(Hina) xvk ydv

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
  • Nema vezanih vijesti
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije