Foto: Youtube

O SLAVNOM studentskom pokretu iz 1968. godine najviše se govori kroz društvene znanosti, ali najistaknutiji hrvatski živući filozof Branko Despot smatra da je najvažnije obilježje pokreta bio interes za filozofijom kao težnjom za oslobođenjem čovjeka.

U povodu predstavljanje knjige „Despotova predavanja (1969 – 1971)“, njezin autor je kazao da se višestruko povećanje interesa mladih za filozofijom ogledalo u skoku broja studenata filozofije s 20, koliko ih je bilo na sve četiri godine, na 300 polaznika samo na prvoj godini Filozofskog fakulteta u Zagrebu te 1969. godine.

Bit toga povijesnog fenomena nisu u stanju dohvatiti brojne sociološke, politološke i povijesne studije, nego samo filozofija, jer su te znanosti orijentirane prema onom što je na površini, dok ono što je unutra ostaje skriveno, čega su se prestrašile sve tzv. sile i moći suvremenog svijeta, objasnio je Despot.

Despot taj fenomen naziva „krik svjetsko-povijesne mladosti“, i objašnjava da se radi o „kriku nezadovoljstva sa svim mogućim mogućnostima“ svijeta, i to ne kriku mladih, nego "mladosti kao potencije svjetsko-povijesnoga života".

Ono što je progovorilo u tom kriku nije nezadovoljstvo s ovim ili onim društvom, u kome se može reći da su potrošačka društva bolja od socijalizma, nego nezadovoljstvo društvom kao takvim, društvom kao neprimjerenim načinom onoga „biti čovjek“. To je bila pobuna protiv države kao takve, a ne ove ili one države, u kojoj je jedna tobože malo više demokratska a druga s više tiranije, država kao neprihvatljivo, neprimjereno i slobode nedostojno zajedništvo čovjeka, kazao je Despot.

Studentska pobuna je jednako tako bila pobuna protiv znanosti, tehnike, kibernetike i svega onoga što omogućuje fenomene „takozvanog suvremenog svijeta“. Također, bila je to po Despotu pobuna protiv „religioziteta i umjetnosti kao privida slobode“.

To svjetsko-povijesno nezadovoljstvo mladosti progovorilo je protiv svega toga i gibalo se od Amerike preko Europe, tako da su svi profesori i studenti zajedno sedam dana i sedam noći živjeli jedan aspekt toga nezadovoljstva, kazao je Despot.

Seksualna revolucija

Despot podsjeća da je taj pokret dobio i naziv seksualne revolucije, jer je ta „svjetsko-povijesna mladost“ vidjela da su svi oblici seksualno-erotičkog življenja blago rečeno preživjeli. Ona se omalovažavala ili prizemno čak i vulgarno tumačila, te je zatomljena pa se još i danas, posebno u ovim zaostalim konzervativnim sredinama kakva je Hrvatska, raspravlja o problemu abortusa, familije i ne znam čime, što su teme koje su već 200 godina skinute s dnevnog reda, smatra Despot.

Za razliku od ove površine, objašnjava akademik Despot, ono što je zapravo to svjetsko-povijesno nezadovoljstvo mladosti htjelo izraziti bila je formula: „Budimo realisti, zahtijevajmo ono nemoguće“. To znači: budimo realisti i okrenimo se onom nemogućem kao izvoru svih mogućnosti i to je iskušeno u tom nezadovoljstvu kao slobodi.

Ta sloboda ima svoj negativni izraz i pozitivni izraz. Negativni izraz je u nezadovoljstvu svjetsko-povijesne mladosti i borbi koja nije oružana borba ili borba na ovoj ili onoj fronti, niti protiv nekakvih nacionalnih neprijatelja, nego protiv robovanja kao takvog, da je ta i takva borba nužna da bi se uopće moglo istinski i pravedno biti, kazao je Despot.

Pozitivni izraz „1968.“ očitovao se u zanosu slobode, koji se počelo naslućivati kao jedino moguće rješenje, a koji je dobio staru oznaku – filozofija, dodaje Branko Despot.

Ne misli se na filozofiju kao znanost, etiku, spoznajnu teoriju ili ontologiju, nego na filozofiranje kao borbu „slobode same za svoju istinu“. To je ono što sam ja doživio i iskusio kroz „68.“, objašnjava Despot i napominje: Moram biti malo privatan, imao sam sreću, čak i čast, da mi je Vijeće Filozofskog fakulteta dalo odobrenja da predajem dobrovoljno kao asistent volonter, za što nisam bio plaćen, da držim proseminare iz „Grčke filozofije“, koji su se spontano pretvorili u, ne bih rekao predavanja, nego u sasvim čudesna izlaganja u kojima sam imao osjećaj da kroz mene studenti govore.

Gledali smo se oči u oči i tim našim razgovorima bila je potreba filozofija koja se ne da rubricirati ni na koji način i ona je takorekuć lebdjela u nama, kazao je Despot.

Mi smo se za to zajednički pokušali osposobiti, i čitava ta, školski gledano, „grčka filozofija“, zapravo je bila sredstvo da pokušamo zajednički probuditi mogućnost filozofiranja kao onog spasonosnog u nezadovoljstvu cjelinom svijeta, kazao je Branko Despot i napomenuo da „to nije bilo ništa lokalno“.

Ta mladost je sagledala u filozofiji mogućnosti da kroz Platona progovori o pravom življenju i da se kroz filozofiju pokuša istinski i pravedno živjeti, kazao je Branko Despot objašnjavajući pozadinu njegovih ranih predavanja i dublji smisao studentskog pokreta 1968. godine.