Foto: Index

KAO ŠTO što je Leadership forum Miomira Žužula svojedobno propagirao etično poslovanje pod sloganom "Ne moraš biti korumpiran da bi bio uspješan", tako je i Stjepan Mesić započeo Ivu Sanadera povezivati s korupcijom tri mjeseca nakon njegova i tri mjeseca prije svog odlaska s funkcije.

Prije četiri dana pozvao je USKOK da ispita bivšeg premijera u vezi kriminala u Podravci, a jučer apelirao na Mladena Bajića i Tomislava Karamarka da ispitaju poslovanje Žužulove zaklade koja je navodno stipendirala glumačko usavršavanje Sanaderove kćeri u inozemstvu. Ništa on ne zna, pa stoga poziva nadležne da sve saznaju.

Mesićev propali testament političkoj hrabrosti

Bajić je - vrijedi i to zabilježiti - poručio kako će "otvoriti spis". I eto. Formalnost obavljena. I kao što je slogan Žužulove famozne zaklade bio uspjeli testament političkom cinizmu, tako bi i Mesićeva ofenziva na Sanadera mogla biti propali testament političkoj hrabrosti.

Nije da se uskoro bivši predsjednik nije u prošlosti svađao s već bivšim premijerom. Bilo je tu svakakvog natezanja, pa i oko međusobnog špijuniranja, ali Mesić je ratnu sjekiru redovito zakapao prije nego što je počeo dublje kopati. Nabacivao se s vremena na vrijeme medijskim bombama, ali i redovito povlačio prije nego što su one mogle otvoriti put u "pješadijski napad". Odnosno u rušenje premijera.

Ali sada je Mesiću napokon svanulo. Sjetio se da bi možda trebalo Sanadera ispitati o ulozi u Podravci, kao što se iznenada sjetio i Žužulove zaklade, ugašene prije četiri godine, te Sanaderove kćeri koja stipendiju (još nepoznata porijekla) dobila prije punih godinu dana.

Gdje je Mesić bio proteklih šest godina?

Ne sjećamo se da je Mesić pozivao USKOK i Bajića da ispitaju Sanadera o Brodosplitu. Niti o Liburniji, Maestru, pa čak ni o famoznim vojnim kamionima koje je progonio tijekom cijelog drugog mandata. A bilo je i vremena i prostora, kao i političkog autoriteta koji naglo kopni kako se mandat bliži kraju.

Kome koriste Mesićeva otkrića iz rujna 2009. godine da je "politika kočila istragu oko Brodosplita"? Koja politika? Da nije slučajno Sanader? I je li o tom kočenju saznao iz medija i postao znatiželjan kao običan građanin ili je do tog zaključka došao na osnovu informacija koje prima kao šef države? I zašto mu je trebalo šest godina da to prevali preko usta? I kako mu je onda uopće palo na pamet da pohvali Bajićevo izvješće o radu?

Trebalo je šest godina da preko usta prevali Sanaderovo ime

Trebalo mu je, dakle, punih šest godina da prevali preko usta i Sanaderovo ime. Tri mjeseca prije odlaska s Pantovčaka. Pa ako se predsjednik države ustručavao povezivati premijera s kriminalom i korupcijom, onda se to teško moglo očekivati od običnih ljudi, članova HDZ-a, dobrog dijela novinara.

Sad se pravi važan na onome tko je dao petama "malo vitra"

Dok su novinari dobivali otkaze nakon otkrića o Žužulu, Sanaderu i stipendiji njegovoj kćeri, Mesić je šutio. Dok su svi čekali da Mesić uperi prst u izvor korupcije i glavu hobotnice, on je bacao viceve i izvlačio od Sanadera protuusluge. Bodove za popularnost zarađivao na dalekometnom pljuvanju HDZ-ovih egzemplara. Riječju, iživljavao se na jadnicima. A sad se pravi važan na onome tko je dao petama "malo vitra".

Ništa čudno ako se zna da je taj isti Mesić prije dvije godine optuživao Jadranku Kosor da je otela stan srpskoj obitelji čiji je jedan član zbog toga počinio samoubojstvo, a sada s tom Kosoricom krasno surađuje i dodjeljuje joj trojke za uspješno odrađenih prvih 100 dana. A kad smo već kod Žužula, s njim je u vrijeme Bechtela, Imostroja i Leadership foruma uredno odlazio na službena putovanja, surađivao oko vanjske politike i nije mu tada palo na pamet razvlačiti nekakvu korupciju.

Kako optuživati Bajića da služi politici, pa tražiti da istražuje tu istu politiku?

Dobro, naravno da se pravna država treba baviti Žužulom i Sanaderom. Zapravo, trebala se odavno početi baviti. Ali optuživati Mladena Bajića da politika koči njegove istrage, a onda ga pozivati da istražuje onoga tko ga koči, zvuči pomalo pomaknuto, pa čak i ako dolazi od uskoro bivšeg šefa države.

Nije više stvar u Žužulu, Sanaderu i cijeloj toj hobotnici koja je premrežila i uništila državu. Oni su se sklonili na sigurno. Stvar je u predsjedniku Republike koji je imao priliku i autoritet ove priče otvarati proteklih šest godina, davati podršku onima koji su ih otvarali, upirati prst u prave krivce. Ali umjesto toga, on je vodio privatne ratove koji su se samo njega izravno ticali (poput davne afere s Joškom Podbevšekom i Helenom Puljiz), bacao medijske mamce i povlačio se kad je trebalo izgurati nešto do kraja. Odnosno, sve riješio telefonskim razgovorom sa Sanaderom.

Kakav god bio, boljeg teško da ćemo uskoro dobiti

Naravno da je korisno što je Mesić čak i sa zakašnjenjem krenuo u hajku na Sanadera, makar i kao bivšeg premijera. Problem je samo što nam je takav trebao kao predsjednik, a ne doživotni bivši predsjednik. Potrošenog autoriteta i karizme. Nažalost, moramo se i ovim zadovoljiti. Jer teško da ćemo nakon siječnja više imati ovakvu priliku.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje