Tekst: P.Vidov
Foto: Index

"MIJAT STANIĆ je 2005. bio u Nadzornom odboru HAC-a. Zašto mu tada nije smetao ugovor o farbanju tunela Sveti Rok", pobunio se predsjednik Nadzornog odbora HAC-a Zdravko Livaković tijekom gostovanja u emisiji Otvoreno nakon što se povela rasprava o farbanju tunela Sveti Rok i Mala Kapela za koje je Skladgradnji ukupno plaćeno 43,4 milijuna kuna.

> Akcija Indexa: Pomozimo Kalmeti da smjeni Upravu HAC-a

> Ministru Kalmeti treba još: Idemo dalje!

> Tema: Index otkriva afere HAC-a

Livaković i predsjednik Uprave HAC-a Jurica Prskalo, naime, tvrde kako se radi o realnoj tržišnoj cijeni koja je formirana na osnovu cijene iz 2005. godine. Radi se o ugovoru potpisanom s tvrtkom Carin koja je tunel Sveti Rok farbala za 5.365.444,51 kuna, a prala ga za 239.922,76 kuna, što ukupno iznosi 5.605.367,27 kuna.

To je više-manje slična cijena koja je plaćena Skladgradnji, ali ipak ne znači da je tržišna. Brezovica gradnja je 2003. farbala tunel Sveti Rok za manje od milijun kuna, a direktor te firme tvrdi da je najviša moguća cijena farbanja 35 kuna po kvadratnom metru, a ne 60 kuna koliko je, prema Prskalovim riječima plaćeno Skladgradnji. A to i dalje ne objašnjava zašto je Skladgradnji za pranje tunela Sveti Rok plaćeno oko tri milijuna kuna za lijevu cijev, odnosno oko pet milijuna kuna za desnu cijev (u pet milijuna kuna za desnu cijev uključeno je i pjeskarenje).

No, vratimo se na Livakovićevu izjavu s početka teksta. Državni tajnik, naime, smatra kako su sve afere koje izbijaju u HAC-u zapravo samo podmetanje Stanićevog sindikata koji se obračunava s njim i s Kalmetom. Pa tako navodi da se Stanić nije bunio kad je Carinu plaćeno 5,6 milijuna za farbanje i pranje tunela, iako je tada bio član Nadzornog odbora.

Čini se da je pamćenje gospodina Livakovića poremećeno svim aferama koje izbijaju oko HAC-a, pa ćemo ga podsjetiti na citat iz Odluke o osnivanju Hrvatskih autocesta, a koji je na Indexu mogao pročitati i jučer: "Uprava društva ne može bez suglasnosti Nadzornog odbora poduzimati pravne radnje i zaključivati pravne poslove sklapanja ugovora o nabavi usluga čija vrijednost premašuje iznos od 12 milijuna kuna, ugovora o nabavi roba čija vrijednost premašuje iznos od šest milijuna kuna..." Budući da je ugovor s Carinom manji od šest milijuna kuna, on pred Nadzorni odbor nije morao doći pa se tadašnji članovi NO-a protiv njega nisu ni mogli buniti.