SVA TA NAVLAČENJA sa Slovencima nisu ama baš ništa drugo nego najjeftiniji PR trik za skretanje pozornosti s bitnijih tema, i to i u Hrvatskoj i u Sloveniji. Dobro, to se zna, nije ništa novo, jasno je svakome tko uspijeva razmišljati nekoliko sekundi. Ono što je poprimilo mamutske razmjere je lakoća kojom se ti trikovi plasiraju u zadnje vrijeme. Jedna riječ: vinjete.

Zaista, kao da je kompletnom hrvatsko-slovenskom medijskom svijetu potpuno amputiran i najmanji osjećaj za realnost, jer dok je prije bilo potrebno producirati okršaje, napasti policiju ili inscenirati sukob ribara, sad samo treba šapnuti nekome da je nešto što druga Slovenci rade zapravo atak na hrvatsku samoopstojnost (ili obratno) i eto ti tjedana i tjedana pisanja o glupostima. Ove vinjete su fantastičan primjer za to.

Za početak, je li još nekome užasno glupo što živi u državi koja se nateže s drugom državom oko nečega što se zove vinjete? Još je shvatljiv onaj psihopat od Jorasa koji štrajka glađu, kao i njegov politički pandan Podobnik, ali vinjete? Slovenci kradu novce "našim" turistima? Otkidaju od usta svakom pojedinom Hrvatu?

Je li 35 eura po vozilu užasno velik novac u odnosu na zadarske prilaze autoputu koji na kraju izađu duplo nego što je procijenjeno? Slovenija bi po optimističnim procjenama trebala dići 20 milijuna eura više godišnje s tim svojim potezom, a na cesti D-502 misteriozno se cijena podigla za oko 200 milijuna kuna. Je li tih 20 milijuna eura Hrvatima važnije od besmislenog trošenja proračunskih novaca za gradnju bespotrebnog Pelješkog mosta? Zašto se na vinjetama već tjednima oštre koplja, dok je cesta D-502 bila tema nekoliko dana, a Pelješki most samo onda kad je Stipe Mesić malo pričao o tome?

Volim Sloveniju

Je li 35 eura po vozilu koje slovenska vlada namjerava naplaćivati vozilima koja prolaze kroz Sloveniju unutarnji hrvatski problem? Sasvim očigledno nije, to je problem ljudi koji voze kroz Sloveniju. Sama činjenica da neki od tih ljudi svakog ljeta dolaze u Hrvatsku na odmor ne čini slovenske vinjete hrvatskim problemom. No, Hrvati su od te medijske paranoje već toliko poludjeli da danas možete čuti sasvim ozbiljne ljude kako proklinju lopovske Slovence koji vinjetama kradu novce "našim turistima" i tako ugrožavaju svakog Hrvata pojedinačno

Istodobno se izrađuju novinske analize alternativnih puteva koji bi izbjegli zamku prokletih vinjeta, uspoređuju se slovenski i hrvatski prihodi od cestarina (u stilu, mogu oni, ali može i HAC), a situacija nije nimalo manje luda u Sloveniji, u kojoj je pomahnitali Zmago Jelinčić predlagao da se na vinjete lupi natpis "Volim Sloveniju". No, pitanje vinjeta i histerija oko njih puno je gluplja od histerije oko Hrvatsko-Slovenskog Graničnog Spora, jer je to bar neko konkretno pitanje koje može imati nekakve posljedice, pa je jedina pretjerana stvar u svemu tome to neprestano nahuškavanje i poticanje paranoje s obje strane.

Vinjete su obična farsa koja ne zaslužuje bitno medijsko mjesto. Nikakve rasprave u glavnom dnevniku, nikakve analize, ništa osim sporednog izvješća i malo izrugivanja. Jer na kraju od svega toga profitiraju samo oni koji imaju korist ili od toga da se profiliraju kao nekakav politički faktor nahuškavajući ljude na nekog vanjskog neprijatelja ili oni kojima odgovara da se umjesto pisanja o njihovoj korumpiranosti ljude nahuškava na – vanjskog neprijatelja.

Jovan Dragišić