Foto: Ilustracija

U PONOVLJENOM suđenju za izazivanje prometne nesreće u kojoj je koncem 2009. godine na jadranskoj magistrali smrtno stradao 16-godišnji Ivan Tomić, Općinski sud u Splitu osudio je 24-godišnjeg Antonija Pušića iz Duća na dvije godine i 10 mjeseci zatvora. Izrečena mu je djelomična uvjetna kazna tako da će u zatvoru provesti godinu i pet mjeseci, dok će ostatak odslužiti na uvjetnoj slobodi s rokom kušnje od tri godine. 

Neće smjeti tri godine za volan

Druga presuda za Pušića drastično je stroža u odnosu na prvu kojom je bio osuđen na godinu zatvora. Sud je kao otegotne okolnosti cijenio iskazanu grubost u kršenju prometnih propisa, koja se očituje u 1,57 promila alkohola te znatno višoj brzini od dopuštene. Izrečena mu je i zabrana upravljanja svim motornim vozilima u trajanju od tri godine.

Pijan i sposoban

Pušić je na suđenju izjavio kako se ne osjeća krivim i kako je unatoč visokoj koncentraciji alkohola, bio sposoban za vožnju. Obrana je pokušala krivnju za nesreće svaliti na stanje kolnika, no sud to nije prihvatio. Pušić je priznao da je popio dvije male pive i gemišt. Brat ga je zamolio da sjedne za volan jer je on pio. Na društvo u kojem je bio Tomić naletjeli su usput. Bilo je pet momaka pa je odlučio prevesti ih iz dva puta...

Preko svećenika uspostavio kontakt s obitelji pokojnog

Pušić je na izlasku iz zavoja u Dućama izgubio kontrolu nad Citroen Saxom. Sletio je na nogostup, udario u betonski zid te metalni stup reklame, nakon čega se automobil zarotirao i udario u rasvjetni stup koji je od siline udara izbačen iz ležišta. Automobil se odbio na nogostup. Ivan Tomić sjedio je na stražnjoj klupi vozila, preminuo je mjestu događaja. Teško su ozlijeđena tri putnika. Kontakt s obitelji poginulog uspostavio je preko svećenika. Same nesreće se ne sjeća. Ustanovljeno je da je u trenutku nesreće vozio 96 kilometara na sat, znatno brže od dopuštenog ograničenja od 60 kilometara na sat.

Olakotno što su okrivljenog nastradali zamolili da ih poveze

Sud je pod olakotne okolnosti uzeo dosadašnju neosuđivanost, činjenicu da je okrivljeni i sam teško ozlijeđen u nesreći, izraženo žaljenje, korektno držanje pred sudom pa čak i okolnost da su poginuli i njegovi prijatelji zamolili za uslugu jer su propustili posljednji autobus. Nisu bili zainteresirani za kazneni progon.