"BUGARIMA je cijena struje bila tek kap koja je prelila čašu. Jer se nade građana te zemlje kako će, ulaskom u EU, brzo doći do blagostanja, nipošto nisu ispunile!", rekao je u analizi Deutsche Wellea Marco Arnd, voditelj ureda zaklade Konrada Adenauera u Sofiji objašnjavajući razloge zašto je pala bugarska vlada, odnosno zbog čega je ustao narod te države. 

 

Najprije valja znati kako je cijena električne energije u Bugarskoj najniža u čitavoj Europskoj uniji pa tako primjerice u Njemačkoj ona košta tri puta više. Opskrbu Bugarske, nakon privatizacije dijele dva ponuđača, češki CEZ i austrijski EVN i oba neprestance povećavaju svoje cijene. Problem je u tome da su strani vlasnici povećavali cijenu struje jer su htjeli poslovati bez gubitaka, no s druge strane prihodi Bugara su na samom dnu ljestvice u Europskoj uniji pa tako prosječna plaća iznosi oko 360 eura, a mirovine jedva 150 eura. Jedno je vodilo, drugome. Buntu naroda. 

 

Iako je uz Rumunjsku, Bugarska najsiromašnija zemlja Europske unije ona je ujedno i fiskalno najstabilnija, no čini se na račun stanovnika Bugarske koji jedva preživljavaju. 

 

 

"Fiskalna stabilnost ima i svoju cijenu: ne investira se u infrastrukturu, a ako se i ulaže, to dolazi iz fondova EU-a. Prihodi su pak izuzetno niski i već godinama nisu narasli, mirovine jedva da kome dostaju za život. Prema statistikama bugarskoga gospodarskog lista, ove veljače je u Bugarskoj 1,5 milijuna ljudi živjelo ispod praga siromaštva - to je petina stanovništva", naglasio je Arnd za DW. 

 

Da računi za struju nisu razlog bunta i ostavke vlade slaže se i Johanna Deimel iz Društva za jugoistočnu Europu iz Münchena. 

 

"To je ventil kako bi ljudi digli glas protiv socijalne neravnopravnosti. Loše gospodarsko i socijalno stanje velikog dijela stanovništva je samo dio rezultata krize u Europi. Utoliko su prosvjedi usmjereni na pravu adresu, na račun bugarske vlade.", kaže Deimel.