JOŠ SAMO četiri dana dijele Španjolsku od kritičnog datuma: 1. listopada zakazan je katalonski referendum o neovisnosti koji je španjolska vlada zabranila na temelju odluke španjolskog ustavnog suda.

 

 

 

 

Međutim, tu zabranu ne priznaju vlada i parlament Katalonije, kao ni brojni građani ove bogate španjolske pokrajine, oko čijeg se statusa Madrid i Barcelona već godinama spore. Unatoč masovnoj intervenciji policije, Katalonci već danima prosvjeduju protiv onoga što smatraju represijom nacionalne vlade i kršenjem prava na samoodređenje. 

 

 

 

 

 

Posljednjih 10 dana u rujnu 2017. bili su žuto-crvena plima na ulicama Barcelone. Prosvjednici koji nose žuto-crvene majice s natpisima "Si" (Da) i katalonske zastave (4 crvene trake na žutoj podlozi s plavim trokutom i bijelom zvijezdom po kojima se ističe separatizam) preplavili su ulice kad su ljudi pozvani na okupljanje preko društvenih mreža. Bila je to utrka prema glasanju 1. listopada: referendum o neovisnosti Katalonije od Španjolske koji katalonski narod, kako se čini, štuje, a koji je španjolska vlada proglasila nezakonitim.

 

 

Sredstva koja su španjolska vlada - i njen predsjednik Mariano Rajoy - iskoristili, pokušavajući zabraniti i zaustaviti glasanje od početka rujna uključuju: policijske racije, pritvaranja 16 katalonskih dužnosnika na više od 48 sati, zatvaranje više od 140 privatnih i javnih internetskih stranica, zabranu okupljanja u Kataloniji, u Madridu i drugim gradovima u Španjolskoj, kazne od 12.000 eura po danu za one koji pomažu organizirati glasanje, pozivi ministarstva pravosuđa i prijetnje kaznama za 712 - od 900 - gradonačelnika, skidanje postera, transparenata i zastava s ulica, prozora i balkona… 

 

 

 

Dugi popis kršenja osnovnih ljudskih prava poput slobode govora i okupljanja se nastavlja, ali mjera koja najviše zaprepašćuje je, bez sumnje, slanje 7000 španjolskih policajaca u Barcelonu koji od 20. rujna žive u nekoliko kruzera u gradskoj luci. Ove snage bi trebale spriječiti održavanje referenduma, a porezne obveznike stoje 300.000 eura po danu. Mnogo smijeha na internetu izazvala je činjenica da su kruzeri ukrašeni ogromnim slikama Looney Tunes crtića koje su španjolski policajci pokušali sakriti golemim zavjesama. Tako je Tweety postala nacionalni “heroj” prosvjednika.

 

 

Glasanje 1. listopada slijedi ono provedeno 9. studenog 2014. koje su također zabranili španjolska vlada i ustavni sud, a čiji organizatori se dvije godine suočavaju s pravnom odmazdom  i kaznama većim od 30.000 eura. Radi se o bivšem predsjedniku katalonske vlade Arturu Masu i njegovim dvjema ministricama, Ireni Rigau i Joani Ortega. Ali tada je glasalo 2,3 milijuna Katalonaca, odnosno 80,7% glasalo je za neovisnost.

 

 

 

Ovo je još jedan primjer mnogih pokušaja da se poboljša standard i samoodređenje katalonskog naroda koje katalonska vlada pokušava progurati od 2003., a koje španjolske institucije zaustavljaju i kažnjavaju u svim prigodama: statuti o autonomiji, sporazumi o porezu, referendumi… To iznenađuje jer 20% španjolskog BDP-a i 25% španjolskih poreza dolazi iz Katalonije koja čini samo 16% španjolske populacije.

 

 

Katalonija ima odljev poreza 8% koji ju je u posljednjih 20 godina srušio s prvog na četvrto mjesto na rang-listi španjolskih regija, kako tvrde prestižni ekonomisti u viralnom filmu na tu temu. Andaluzija, najsiromašnija regija u Španjolskoj, boji se neovisnosti Katalonije jer je to prijetnja njenom subvencioniranom gospodarstvu, objavio je Diario de Sevilla na naslovnici 25. rujna. 

 

Španjolski ustavni sud poništio je više od 50 zakona koji su izglasani u katalonskom parlamentu posljednjih godina. Obeshrabrujući odgovori španjolskih vlasti nisu spriječili Katalonce da nastave tražiti dijalog, dijalog i dijalog... Čak 17 puta! Posljednji put bilo je to 15. rujna kada su katalonski predsjednik Carles Puigdemont, njegov zamjenik Oriol Junqueras, gradonačelnica Barcelone Ada Colau i predsjednica katalonske vlade Carme Forcadell poslali pismo premijeru Rajoyu i kralju Filipu VI tražeći pregovore o referendumu. Kao i obično, odgovor španjolske vlade bio je... Ne!