BRISANJE imena fra Dominika Mandića mostarskoj Gimnaziji doživjeli smo i doživljavamo sa zgražanjem i nutarnjom boli, priopćio je danas provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Slavko Soldo, odgovarajući na mnogobrojna pitanja i prigovore Provincijalatu hercegovačkih franjevaca sa sjedištem u Mostaru zašto ne reagira na brisanje imena fra Dominika Mandića Gimnaziji u Mostaru.

"Brisanje imena uglednog člana naše Provincije i znanstvenika svjetskih razmjera fra Dominika Mandića mostarskoj gimnaziji nismo popratili našim izvanjskim činom da ne bismo ostavili dojam zalaganja pro domo sua", priopćio je provincijal, napominjući kako su se potiho nadali da će na zakonit i demokratski način odlučno reagirati "naši izabrani hrvatski predstavnici, budući da mi franjevci dijelimo sudbinu svoga naroda".

Fra Slavko navodi kako im je poznato da je to brisanje sa zadovoljstvom popratio i visoki predstavnik za BiH, onaj isti koji je prije toga, 28. siječnja 2004., proglasio moratorij na davanje novih imena ustanovama u gradu Mostaru kojem je, kako ističe provincijal, nametnuo ustrojstvo neprimjereno demokratskom svijetu.

"Nadamo se da će nasilan čin brisanja imena našega fra Dominika doživjeti sudbinu pšeničnog zrna koje pada u zemlju i donosi nove plodove. Tom istom nutarnjom nadom i čvrstom vjerom bili su ispunjeni franjevci kad su im 1563. u Mostaru osmanski osvajači srušili i zapalili samostan i crkvu, kad su im 1945. partizani obeščastili samostan, iz njega odveli, ubili i u Neretvu bacili sedmoricu fratara (ostalih 59 hercegovačkih fratara likvidirano je drugdje), kad im je 1992., u tom istom Mostaru, tzv. jugoslavenska armija teškim projektilima spalila velebnu crkvu sv. Petra i Pavla", kaže u priopćenju fra Slavko Soldo.

Fra Dominik Andrija Mandić (Lise kod Širokog Brijega 1889. - Chicago 1973.), povjesničar, jedan od suosnivača Hrvatske pučke stranke; doktorirao 1921. u Fribourgu u Švicarskoj. Ravnatelj gimnazije u Širokom Brijegu. Od 1939. djeluje u inozemstvu; generalni definitor kapitula franjevačkog reda u Rimu sve do 1951., a nakon toga vizitator Hercegovačkoga franjevačkog komesarijata u SAD-u; do smrti živi u samostanu sv. Ante u Chicagu. Zbog kritična stajališta prema poratnom uređenju Jugoslavije njegova su djela teško dopirala do Hrvatske.

Znanstveni opus mu je velik i raznolik i posebno važan za istraživanje povijesti hrvatske nazočnosti u BiH. Djela: "Bosna i Hercegovina, Povijesno-kritička istraživanja", Rim 1967; "Hrvati i Srbi dva stara različita naroda", Zagreb 1990.; "Herceg-Bosna i Hrvatska", Split 1991. i druga.