Francuska i Njemačka sve bliže "državnom savezu"
Tekst se nastavlja ispod oglasa
FRANCUSKI i njemački dužnosnici sve otvorenije razmišljaju o stvaranju "državnog saveza" - putem osnivanja zajedničkih tijela u ključnim oblastima kao što su diplomacija, obrana, gospodarstvo, obrazovanje ili istraživanje -kao odgovoru na moguću paralizu europske dvadesetpetorice.
Govoreći pred probranom skupinom stručnjaka početkom ovoga mjeseca u Parizu, šef francuske diplomacije Dominique de Villepin ocijenio je, prenosi Le Monde koji je ovoj temi u četvrtak posvetio naslovnu stranicu, kako nikada francusko-njemački odnosi nisu bili "toliko bliski" i da je od "bitnog značaja" da se "ide dalje", jer njemačko-francusko približavanje predstavlja "jedini povijesni izazov koji ne možemo izgubiti".
Prijedlog o stvaranju "unije" ili "Bunda" nije isključivo taktički korak u pregovorima oko europskog ustava, budući da već desetak godina dvije zemlje traže odgovor na paralizu europskih institucija u perspektivi proširenja Unije, što je bilo samo pojačano nedavnim svrstavanjem većeg dijela "Nove Europe" uz Washington.
Dva vodeća stratega tadašnje njemačke demokršćanske stranke, Karl Lamers i Wolfgang Schauble, prvi su izašli godine 1994. s prijedlogom o federalnoj "tvrdoj jezgri" koju bi činile Njemačka, Francuska i zemlje Beneluxa, ali ova je inicijativa bila napadnuta upravo iz Pariza koji je u njoj vidio pokušaj nametanja njemačkog federalnog koncepta cijeloj Europi.
Nekoliko francuskih ministara i javnih radnika objavljuju pak godine 2001. prijedlog o stvaranju "saveza dviju država", što je u Berlinu primljeno kao francusko odbijanje koncepcije "europske federacije" koju je tada zagovarao šef njemačke diplomacije Joschka Fischer.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Naposljetku, u siječnju ove godine, povodom 40. obljetnice "Elizejskog ugovora", predsjednik Jacques Chirac i kancelar Gerhard Schroder, nakon višegodišnjih sporova koji su kulminirali na summitima u Berlinu (1999.) i Nici (2000.), pronalaze "diskretan šarm" njemačko-francuske suradnje - koju su bili obilježili državnički parovi: Charles de Gaulle-Konrad Adenauer, Valery Giscard dEstaing - Helmut Schmitt, Francois Mitterrand - Helmut Kohl i na tragu zajedničkog protivljenja "američkom unilateralizmu", dogovaraju raznoliku i produbljenu suradnju.
Sličnost ekonomskih problema i zajednička obrana samostalnijeg odnosa prema europskom paktu o gospodarskoj stabilnosti, dali su nov podsticaj "pojačanoj suradnji" koja se ispoljila i u simboličnoj gesti 17. prošlog mjeseca u Bruxellesu, kada je kancelar Schroder zatražio od francuskog predsjednika Chiraca da govori i u njegovo ime.
Europski povjerenik Pascal Lamy - ocjenjujući kako "nije sigurno da će Europa nastaviti putem konvergencije" i da bi u tom slučaju "njemačko-francuski savez predstavljao dobar protulijek" - precizira da bi u prvoj fazi trebalo doći do "spajanja" vojnih i diplomatskih tijela, podjele francuskog stalnog sjedišta u Vijeću sigurnosti, "koordinacije" makroekonomskih politika i osnutka jednog "francusko-njemačkog povjereništva", svojevrsne egzekutive, nad kojom bi kao "demokratski nadzor" stajao "kongres", zajedničko parlamentarno ustrojstvo koje bi uključivalo podjednak broj njemačkih i francuskih zastupnika i koje ne bi moglo trajnije djelovati bez zajedničkog izbornog sustava.
Dakako, preostaju brojne prepreke na putu stvaranja državnog francusko-njemačkog saveza, od kojih je jedna od najvećih upravo pitanje kompatibilnosti cijelog pothvata s europskom integracijom, ali i s vlastitim političkim sustavima i mentalitetima: "centralističkim", s ove i "federalnim", s one strane Rajne.
U svakom slučaju, iznošenje u javnost ovakvih prijedloga zorno pokazuje kako je dosadašnji proces europske integracije po horizontalnoj crti, uz zapostavljanje njenog vertikalnog produbljenja, doveo do nepodnošljive euro-kakofonije i da su Francuska i Njemačka, svjesne svoje goleme odgovornosti na starom kontinentu, spremne više nego ikad dosad tražiti zajedničke odgovore u ime zajedničke budućnosti.
Govoreći pred probranom skupinom stručnjaka početkom ovoga mjeseca u Parizu, šef francuske diplomacije Dominique de Villepin ocijenio je, prenosi Le Monde koji je ovoj temi u četvrtak posvetio naslovnu stranicu, kako nikada francusko-njemački odnosi nisu bili "toliko bliski" i da je od "bitnog značaja" da se "ide dalje", jer njemačko-francusko približavanje predstavlja "jedini povijesni izazov koji ne možemo izgubiti".
Prijedlog o stvaranju "unije" ili "Bunda" nije isključivo taktički korak u pregovorima oko europskog ustava, budući da već desetak godina dvije zemlje traže odgovor na paralizu europskih institucija u perspektivi proširenja Unije, što je bilo samo pojačano nedavnim svrstavanjem većeg dijela "Nove Europe" uz Washington.
Dva vodeća stratega tadašnje njemačke demokršćanske stranke, Karl Lamers i Wolfgang Schauble, prvi su izašli godine 1994. s prijedlogom o federalnoj "tvrdoj jezgri" koju bi činile Njemačka, Francuska i zemlje Beneluxa, ali ova je inicijativa bila napadnuta upravo iz Pariza koji je u njoj vidio pokušaj nametanja njemačkog federalnog koncepta cijeloj Europi.
Nekoliko francuskih ministara i javnih radnika objavljuju pak godine 2001. prijedlog o stvaranju "saveza dviju država", što je u Berlinu primljeno kao francusko odbijanje koncepcije "europske federacije" koju je tada zagovarao šef njemačke diplomacije Joschka Fischer.
Sličnost ekonomskih problema i zajednička obrana samostalnijeg odnosa prema europskom paktu o gospodarskoj stabilnosti, dali su nov podsticaj "pojačanoj suradnji" koja se ispoljila i u simboličnoj gesti 17. prošlog mjeseca u Bruxellesu, kada je kancelar Schroder zatražio od francuskog predsjednika Chiraca da govori i u njegovo ime.
Europski povjerenik Pascal Lamy - ocjenjujući kako "nije sigurno da će Europa nastaviti putem konvergencije" i da bi u tom slučaju "njemačko-francuski savez predstavljao dobar protulijek" - precizira da bi u prvoj fazi trebalo doći do "spajanja" vojnih i diplomatskih tijela, podjele francuskog stalnog sjedišta u Vijeću sigurnosti, "koordinacije" makroekonomskih politika i osnutka jednog "francusko-njemačkog povjereništva", svojevrsne egzekutive, nad kojom bi kao "demokratski nadzor" stajao "kongres", zajedničko parlamentarno ustrojstvo koje bi uključivalo podjednak broj njemačkih i francuskih zastupnika i koje ne bi moglo trajnije djelovati bez zajedničkog izbornog sustava.
Dakako, preostaju brojne prepreke na putu stvaranja državnog francusko-njemačkog saveza, od kojih je jedna od najvećih upravo pitanje kompatibilnosti cijelog pothvata s europskom integracijom, ali i s vlastitim političkim sustavima i mentalitetima: "centralističkim", s ove i "federalnim", s one strane Rajne.
U svakom slučaju, iznošenje u javnost ovakvih prijedloga zorno pokazuje kako je dosadašnji proces europske integracije po horizontalnoj crti, uz zapostavljanje njenog vertikalnog produbljenja, doveo do nepodnošljive euro-kakofonije i da su Francuska i Njemačka, svjesne svoje goleme odgovornosti na starom kontinentu, spremne više nego ikad dosad tražiti zajedničke odgovore u ime zajedničke budućnosti.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati