Gladni su? Neka grade piramide
Ilustracija: Breki Design
ZGRADA Hrvatske biskupske konferencije novi je "spektakl" koji nas posljednjih dana sve više "zabavlja". Teško je pretpostaviti što se točno odigravalo u glavama bahatih nabiguzica koje često nazivamo biskupima, ali suosjećanje s patnjama građana na čijoj grbači žive, definitivno nije ideja s kojom su se predugo opterećivali. Šiparice megalomanke očito su se usplahirile kada su doznale da im uskoro dolazi capo di tutti capi ili veliki vožd superstar, pa su u stanju opće uzjebanosti zaključili da zvijezdu njegovog kalibra ne mogu samo tako pozvati u svoje "skromne" odaje.
U njihovim glavama, postojeće su građevine obične barake nedostojne uvaženih gostiju, derutne straćare koje osvjetljava titrava sijalica od 40W, a sve smrdi na mokrog psa, ustajalost i zagorjeli ričet.
U takav brlog ne bi pozvali ni Papa Štrumpfa, a kamoli papu Bendikta XVI. Pa u goste nam dolazi "On" - jedini muškarac u čiju se guzicu nije grijeh uvući.
Papa was a rolling stone
Stoga, moramo mu se dodvoriti, pokazati da je Katolička crkva u ovim krajevima pošteno odradila
svoj posao i da u ovoj zemlji žive isključivo ekstatični vjernici dubokih džepova i još dubljeg
poštovanja prema duhovnim vođama kojima su u orgazmičkom ushitu sagradili velebno zdanje od
poludragog kamena. Ne možete čovjeka pozvati u goste i reći mu: "Sori care, ali imamo samo ovaj
madrac za napuhavanje. Jebi ga, kriza je". Ne možete uvrijediti najvišeg crkvenog poglavara seljačkim i izuzetno vulgarnim ponašanjem jer mogao bi se vratiti u Vatikan i svojoj ekipi još mjesecima nakon posjeta govoriti da su ga hrvatski biskupi smjestili u zajedničku spavaonicu. Petnaest biskupa u jednoj prostoriji, plahte flekave, a jedini kreveti koje imaju kreveti su na kat. Kao kasarna JNA.
Zamislite muke našeg cijenjenog gosta. Prava kalvarija. Do jučer je spavao u ogromnom i udobnom krevetu, omotan svilenim plahtama, na noćnom ormariću lagano je gorjela mirišljava svijeća, a s balkona s kojeg pogled puca na Trg Svetog Petra, dopirao je ugodni povjetarac. Danas prostoriju dijeli s petnaest biskupa, a ne znaš koji je gori od kojeg.
Prvi hrče, drugi prdi, treći na malom tranzistoru sluša narodnjake, četvrti petom priča o tome kako je sedamdesetih imao jednu malu koja je "znala pos'o", šesti priča u snu, sedmi, osmi, deveti i deseti kartaju Belu, jedanaesti moli krunicu, ali preglasno, dvanaestom smrde noge, trinaesti se neprestano vrti u škripavom krevetu, četrnaesti nervozno puši cigaretu, a ovaj koji spava direktno iznad njega stalno se meškolji, uspuhao se i strah vas je uopće pomišljati čime se nesretnik zabavlja. Uglavnom, nisu trbušnjaci, a ni Crkva ne gleda blagonaklono na takve stvari.
Dakle, i budali je jasno da papa neće boraviti u takvom drlogu. A i vjernici bi trebali prihvatiti činjenicu da ovaj papa nije "rolling stone" i da domom ne naziva baš svako mjesto na kojem je odložio šešir.
Pogodi tko dolazi na večeru
Palača od oniksa? Naravno. Sve drugo ne bi imalo smisla. Da čovjek malo odmori oči nakon neugodne vožnje gradom koji nastanjuju ljudi tužnog pogleda. Na kraju krajeva, cijeli će dan uzaludno mahati iz svog papamobila, ali nitko ga neće doživljavati jer jedan dio građana prosvjeduje ili je u jalovoj potrazi za poslom, a umirovljenici su ionako previše zaokupljeni potragom za posljednjom preostalom plastičnom bocom. A kada ste tako tužni i zapostavljeni, ništa ne legne kao dobra šetnja luksuznom palačom ili ugodna vožnjica panoramskim liftom. U slučaju da ga ni to ne oraspoloži, naši će se megalomani potruditi da ga barem večera ostavi bez daha.
Za predjelo poslužit će pršut od mladunčeta pande, nastao sušenjem na dimu spaljenih novčanica od tisuću kuna. Nakon toga slijedi kremasta juha od gljiva posuta smrvljenim safirima, poslužena na leđima nezaposlenih inženjera elektrotehnike kojima je ovo jedini plaćeni angažman koji su uspjeli pronaći. Slijedi glavno jelo, rolana sredozemna medvjedetina u umaku od pjenušca nadjevena Krugerrandima i prsa bjeloglavog supa na naglo. Za desert tu će se pronaći torta od izobilja i nabujak od ekstrakta neumjerenosti i rasipništva, a sve će se to zaliti s nekoliko butelja crnog pinota burgundskog proizvođača Domaine de la Romanée-Conti iz '71.
Neka svi vide da i Hrvat ima piramide
Da ne znamo bolje, mislili bi da nas netko zajebava, ali pošto znamo, jasno nam je da su ovakve
megalomanske ludosti u ovoj zemlji uobičajene kao neisplaćene plaće, loše vijesti i tjeskoba.
Iduće godine naši bi domišljati biskupi trebali doskočiti nezaposlenosti i sve one koji nisu omastili brk "poslom desetljeća", angažirati na izgradnji piramida. Odlična ideja. Umjesto da gubimo vrijeme po zavodima za zapošljavanje, udružit ćemo snage i prionuti izgradnji vjerskih svetišta abnormalnim razmjera. Potvrdimo staru izreku "Bog i Hrvati", izgradimo najveću piramidu na svijetu i približimo se napokon Svevišnjem kojeg tako često prisvajamo bez nekog opravdanog razloga.
Dok ostatak svijeta hrabro korača prema svijetloj budućnosti, mi bi trebali ubaciti u rikverc, vratiti se tradicionalnoj baušteli i kroz desetak godina Hrvatska bi mogla postati novi Egipat.
Nezadovoljni već jesmo, želimo svrgnuti vođe, prosvjedi su krenuli, a nedostaju nam još samo
piramide.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati