GONG: Već dugo smo meta administrativnog terora
SRĐAN DVORNIK, donedavni predsjednik Savjeta za strateška ulaganja Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, dakle, ključna osoba u aferi oko uskraćivanju fondova utjecajnim nevladinim organizacijama poput GONG-a ili B.a.b.e-a, smatra da niti danas, nakon što je GONG raskrinkao izbornu prijevaru u BiH, ne bi toj udruzi dao prioritet pred drugima jer, kaže, nisu dokazali da baš oni trebaju dobiti novac.
Naime, sporno mu je što u prijavi nisu objasnili zbog čega smatraju da je edukacija građana za izbore najbolje što mogu napraviti, a Dvornik smatra da je upravo to trebalo objasniti. Osim toga, GONG ne smatra više tako bitnom organizacijom za promatranje izbora. Bio je to razlog da zatražimo razgovor sa Suzanom Jašić, čelnom osobom GONG-a, nakon što je Zaklada odbila dati institucionalnu potporu od 350.000 kuna.
Vi se, dakle, ne slažete sa Srđanom Dvornikom u tome da birački odbori mogu riješiti sve probleme...
Naravno da ne jer postoji problem razine educiranosti odbora. Na prošlim smo parlamentarnim izborima detektirali nepravilnosti i donijeli brojne preporuke, unatoč stranačkim biračkim odborima. No GONG nije organizacija koja se bavi samo promatranjem izbora, pa ne želimo da to bude ključan problem nastale situacije. Očito se ipak radi o osobnom stavu g. Dvornika o GONG-u i našim aktivnostima. Osim toga, nije točno ni to da GONG u zahtjevu za institucionalnu potporu nije objasnio potrebu edukacije građana o izborima i lokalnoj samoupravi. Svima je jako dobro poznato da još uvijek DIP nije stalno tijelo i da jedine sustavne edukacije o izbornom procesu već godinama provodi GONG. Tvrdim da ovaj natječaj nije bio za projekte kojima se do najsitnijih detalja objašnjava potreba, ciljevi, rezultati, vremenski okvir i slično, već se radilo o natječaju za institucionalnu potporu u kojoj je ipak trebalo objasniti, opisati i priložiti brojne dokumente, što je GONG i učinio.
Ne samo da imamo dojam da naša prijava nije čitana, već nam se čini da ni ostale dokumente koji smo priložili (strateški plan za sljedeće 3 godine, operativni plan za sljedeću godinu, press clipping, tiskane materijale, audio i video zapise), a koja je težila nekoliko kilograma, nitko nije gledao.
Što poručujete gosp. Dvorniku?
Htjela bih ga podsjetiti da mi nismo Zakladu zamolili da nam dodjeli novac za promatranje izbora. Ali očito je prevagnuo njegov osobni stav o promatranju izbora. Čak i u SAD-u nitko ne postavlja pitanje o potrebi promatranja izbora a on to čini. Dvornik griješi kada uspoređuje predsjedničke, parlamentarne i lokalne izbore. Svi su oni važni. Nema manje bitnih izbora zato gospodin Dvornik svojim stavom upućuje našim sugrađanima jednu jako lošu poruku. Svaki su izbori važni za određenu razinu političke participacije i građana i upravljača.
On tvrdi da niste dobro objasnili zbog čega je edukacija građana važna...
Ja smatram da smo mi to dobro objasnili. Edukacija je još uvijek jako važna. Često nam se događa da kad dovedemo nekog saborskog zastupnika ljudi pitaju za neku lokalnu cestu a da župana priča o Haaškom sudu. Tvrdim da većina građana još uvijek ne zna koje su ingerencije jedinice lokalne samouprave. Općine, gradovi i županije su dobile veće ovlasti.
Prijeti li GONG-u zatvaranje?
GONG još uvijek nije u takvoj krizi da razgovaramo o zatvaranju organizacije, ali ćemo gotovo sigurno ove godine morati smanjiti dio svojih aktivnosti. Ono što nam je sada zaista problem jest to da nam se odlaskom stranih donatora budućnost ne smiješi. Evo, na primjer, neka veleposlanstva koja su nam do sada pomagala prestaju to činiti jer vjeruju da je Hrvatska postala zemlja zrele demokracije te da udruge veliki dio svojih sredstava mogu dobiti od domaćih izvora. Ono što se ne shvaća jest da su ta sredstva mala i da se eventualno može dobiti novac za, recimo, tiskanje letaka, ali ne i za održavanje hladnog pogona organizacija, to jest za troškove ureda, plaće i slično.
Hoćete li ići javnom akcijom na Vladu, pogotovo kad pljušte dokazi o malverzacijama na izborima, da vas ipak financijski podrži?
Vi znate da smo podigli kaznene prijave. Ne smatramo potrebnim uvjeravati Vladu o važnosti postojanja GONG-a zbog toga što u Banskim dvorima znaju za druge naše projekte koje možda nisu toliko poznati javnosti ali koje provodimo četiri i više godina u Saboru i na lokalnim razinama vlasti. Sada skupljamo mrvice koje daju strani donatori ne bi li se ikako pripremili za praćenje lokalnih izbora.
Možete li s novcima s kojima sada raspolažete adekvatno pratiti te izbore?
Nažalost još ne znamo jer očekujemo odgovor donatora kojima smo se obratili za pomoć. Istina jest da sada još nemamo ni kune za praćenje lokalnih izbora. Iskoristila bih priliku da objasnim čitateljima da ne radi GONG oko izbora samo onda kada se odvijaju nego godinama radimo na unapređivanju izbornog zakonodavstva. Svaki zastupnik i svaka zastupnica ima naše prijedloge i analize za barem pet zakona koji se tiču izbornog procesa. Osim toga tu je proces rada s građanima tako da se mi izborima bavimo konstantno. Sve to košta. Mnogi misle da mi imamo na lageru 5 tisuća promatrača kojih dižemo kako nam treba. A to nije tako. Imamo promatrača koliko nam se građana javi. A za protekle izbore smo morali smanjiti aktivnosti zbog pomanjkanje sredstava.
Imate li dojam da Vlada prepoznaje važnost udruge poput vaše?
Nisam sigurna. Vlada bi trebala imati strategiju koja bi prepoznala udruge ne kao protivnike već kao konstruktivne partnere. Imam dojam da nas je kao partnere iskreno prepoznala samo ministrica za europske integracije. S drugim ministarstvima dobrih iskustava baš i nemamo. Jasno je da udruge često moraju kritizirati vlast. Pa to i jest funkcija institucija civilnog društva, da budu korektiv državnih institucija. Još uvijek radimo sa Saborom ali su se druga ministarstva prema nama prilično zatvorila.
Niti s ministrom Primorcem?
Čak i njegovo ministarstvo obrazovanja. Nalazimo se tamo gdje smo bili prije dvije ili tri godine.
Bojite li se da će sada nastati svojevrsni rat među udrugama koje se međusobno natječu za mali kolač novca? Recimo, Sanja Sarnavka iz B.a.b.e-a ne krije ogorčenje što njena udruga nije dobila novac, kao nije više relevantna a novac je dobila mala udruga iz Splita Mirta koja je godinama na jaslama splitskog proračuna a ima samo devet kreveta za prihvat zlostavljanih žena. S druge strane imate činjenicu da su osobe poput Katarina Kruhonja iz Osijeka u sukobu interesa jer de facto sama sebi dodjeljuje novce...
Nažalost ne samo ona. Ipak, ja se nadam da se nećemo stati sada svi svađati zbog ove situacije. Svaka je oštećena udruga za sebe poslala zahtjev Zakladi u kojem traže pojašnjenje odbijenice jer nikome od nas nije jasno koji su to kriteriji korišteni u odabiru udruga koje će dobiti novac. Tražimo i uvid u dokumentaciju da vidimo da li samo mi tako loše napisali naš prijedlog. Možda postoji strategija Zaklade za ojačavanjem lokalnih udruga a ubijanjem većih poput GONG-a. Evo, vi ste me pitali hoćemo li preživjeti. Pa, ovu godinu možda hoćemo ali ne znam hoćemo li slijedeću postojati. Vjerujem da je puno teže B.a.b.a.-ma. Njima, koliko sam informirana, zaista gori pod petama. Molim da me čitatelji shvate, ja B.a.b.e kao i GONG smatram više nego nevladine udruge jer mislim da smo postale/i opće hrvatsko dobro. Mi smo postali prepoznatljivi i primjer drugim udrugama van Hrvatske. A jako puno međunarodnih organizacija gleda Hrvatsku upravo kroz djelovanje tih većih i drugih udruga. Od Bosne i Hercegovine do Gruzije i Kazahstana, nevjerojatno puno udruga slijedi naš primjer rada.
Pa zato sam vas i pitao hoćete li izvršiti pritisak na Vladu. Hoćete li zatražiti pomoć od predsjednika Mesića?
Za sada na sastanku petnaestak udruga od kojih neke su dobile sredstava, dogovorili smo samo da ćemo zatražiti susret sa odgovornim ljudima Zaklade. Oni imaju zakonski rok od 15 dana da nam odgovore pa ćemo dalje vidjeti.
Imam informaciju da su se u Uredu predsjednika RH jako zabrinuli za ovo što se događa i da očekuju od vas da ih pobliže obavijestite o tome što se događa...
Nije mi jasno kako bi gospodin Mesić mogao pomoći ali ćemo njegove pomoćnike svakako dati informacije o cijelom slučaju.
Je li točno da doživljavate šikaniranja od strane ministarstva financija?
Zanimljivo je da nakon svake naše akcije dobivamo posjete i pritiske Šukerova ministarstva. Znate da su nam ukinuli PDV-olakšice. Poveli smo zajedničku akciju s B.a.b.a.-ma i Zelenom akcijom ali smo odbili Šukerovu ponudu kojom nas je zapravo želio ušutkati tako što bi nam krajem godine vratio PDV iz proračuna ali to samo nama koji smo bili na sastanku. O tome smo poslali obavijest premijeru Sanaderu. Dan nakon toga nam je devizna inspekcija došla pročešljati knjige i kompletno poslovanje unazad tri i pol godine! Jedino što su uspjeli naći su tri administrativne, po njima greške, ali od toga dvije su se stvari ticali pogrešne cifre koje banka stavlja te slučaj jedne donacije u devizama koje smo dobili na ruke, nekih 2000 eura, a mi smo taj novac promijenili i položili na kunski račun udruge. Oni smatraju da je to veliki prekršaj i da smo taj novac trebali položiti na devizni račun. Osim toga su od nas zatražili da kupino knjigu kreditnog poslovanja i vanjsko trgovačkog poslovanja. Nije pomoglo što smo ih pokušali uvjeriti da se mi time ne bavimo. Ipak su nas prije dva mjeseca kaznili sa 31.000 kune, a sada vodimo proces protiv te kazne s deviznim inspektoratom i žao mi je što se novac poreznih obveznika troši na takve stvari.
Kada je nova rasprava?
Desetog veljače. Ja sam svakako upozorila druge udruge da se paze. Inače, kazna je 18.000 kuna, ako nema te knjige.
Molim?
Da, dobro ste čuli. Kazna je 18 tisuća kuna. Inače, ta se knjiga zove Nadzorna knjiga o kreditnim i vanjsko trgovačkim poslovanjima. I sasvim je jasno da to udruge ne trebaju imati.
To, dakako, ne stoji u Zakonu o udrugama.
Ma kakvi! Problem je u tome što imate puno naputaka koje samo oni iz financijske poznaju tako da vam, ako žele uvijek mogu naći nešto čime će vas kazniti. Oni nikako da shvate da nismo profitne organizacije. Čak smo morali inspektorima odgovarati na pitanje zašto imamo međunarodne aktivnosti ako smo registrirani kao hrvatska udruga. Pa su tražili da prevedemo sve ugovore s donatorima na hrvatski. Onda smo im objasnili da prijevod ne treba dok ugovor, bilo koji ne dođe pred sud. Mi ugovore ako želimo možemo imati i na japanskom jer je važno da ga obje strane razumiju. Izračunali smo da bi ti prijevodi ovjereni kod javnog bilježnika koštali oko 28.000 kuna. Savjetovano nam je da im kažemo da si ugovore sami prevode.
Dakle, meta ste pravog administrativnog terora...
To traje jako dugo. Da ne kažem da su uz financijska kod nas bila radna inspekcija, porezna inspekcija i kad god se neko sjeti samo dolaze. Malo smo umorni od toga. Kad god napravimo neku akciju neko od inspektora nam se pojavi na vratima. Malo je čudno to. Zapravo, tragično je.
A sada vam još poručuju i da niste više relevantni ni potrebni našemu društvu...
Ono što nam je napravila Zaklada je samo vrh santa leda.
Razgovarao: Drago Pilsel
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati