54.158.212.93 US
 

Grupa zabrinutih građana: Bilo tko od nas ili vas sutra također može biti Antonia

KLJUČNI PODACI
  • Grupa zabrinutih građana uputila je apel javnosti
  • Žele da nadležne institucije rade svoj posao kako treba
  • Žele se osjećati sigurnima i zaštićenima
Piše: H.A.
ponedjeljak, 1.8.2011. 11:45
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Obiteljska fotografija

SKUPINA ljudi koji sebe nazivaju "grupa zabrinutih građana" poslala je otvoreno pismo medijima i nadležnim institucijama u kojima traže odgovore na pitanja vezana uz slučaj nestale Antonije Bilić, jer kako pišu "bilo tko od nas može sutra biti Antonia". Njihovo pismo prenosimo u cijelosti:

"Nakon gotovo dva mjeseca od nestanka Antonije Bilić, mi, jedna grupa zabrinutih građana, odlučili smo Vam poslati pismo. Već se gotovo dva mjeseca nismo oglašavali, nego smo kao grupa podrške mirno i na svoj način bodrili obitelj nestale Antonije Bilić, ali nakon čitavog niza događaja, od njenog nestanka pa do danas, i kamen bi progovorio.

Ovim putem prije svega zahvaljujemo svim ljudima, GSS-u, policiji, volonterima koji su Antoniju neumorno tražili i koji će ju, nadamo se, tražiti i dalje. Ipak, mnoge nam stvari nisu jasne.
Uz svo dužno poštovanje prema Vama i Vašem radu, ne možemo pojmiti otkuda tolike rupe u zakonima drage nam države? Nažalost, trebalo se ovakvo nešto dogoditi da bismo uvidjeli koliko nismo sigurni svoji na svome. Kriminala ima svugdje i uvijek će ga biti, ali protiv ovakve vrsta kriminala treba se adekvatno boriti.

"Želimo se osjećati sigurno i zaštićeno"

Počevši od prvog i najvećeg pitanja: KAKO JE UOPĆE MOGUĆE DA SE JEDAN BJEGUNAC, TJ. SILOVATELJ SLOBODNO KRETAO PO NAŠIM PROSTORIMA, A JOŠ JE ŽALOSNIJE TO DA JE KOD NAS NORMALNO RADIO I PRELAZIO GRANICE?? I nakon što se to otkrilo vlada je rekla: "Nije on jedini, ima ih još.". Zatim šutnja...

Ne očekujemo da ćete svoje poteze govoriti javnosti, ali svakako želimo da se mi, mali ljudi, i naša djeca osjećamo sigurno i zaštićeno na vlastitom tlu. Antonia je, nažalost, čisti primjer nedostatka toga. I opet postavljamo pitanje: S kojom biste izjavom u Konvenciji o pravima djeteta mogli poistovjetiti Antonijin slučaj?

Možda: "Državne stranke poduzet će sve odgovarajuće, nacionalne, bilateralne i multilateralne mjere kako bi spriječile otmicu, prodaju i trgovinu djecom u bilo koju svrhu i u bilo kojem obliku."?
Zašto se s ovim susrećemo samo na papiru? Gdje je ta zaštita? Zašto se naša draga Ana Bilić mora boriti sama protiv svih?

"Tražimo samo da svi rade svoj posao"

Ne tražimo ništa posebno, osim da svatko od nadležnih radi posao za koji je plaćen. Ništa više od toga.

Sigurno su teške suze Antonijine majke ne znajući gdje joj je kći dugih gotovo 60 dana. Tek manipulacije pa zatim šutnja dotičnog Paravinje dotukla je i nas kao grupu, a kamoli neće njezinu obitelj. Učinit ćemo sve da Antonia ne padne u zaborav, da saznamo istinu. Učinite to i Vi.

Bilo tko od nas ili od vas sutra također može biti Antonia.

Neovisnost države, njen napredak prema EU, treba jamčiti sigurnost svakog građanina, državljanke i državljanina, a prije svega djeteta. Kao uskoro punopravna članica EU-a, Hrvatska će biti pod utjecajem mnogih profila koji će boraviti i nastanjivati Lijepu Našu. Neki od njih neće biti otvorenog srca, a neki će čak imati loše namjere. Mi smo mala, ali ponosna zemlja čiji su građani položili živote da bi naša djeca živjela u miru i slobodi... Nažalost, nekad mirna država gdje se moglo živjeti s otključanim vratima svoga doma dozvolila je da silovatelji i ljudi poremećenih ličnosti hodaju nesmetano njome otimajući nam djecu usred bijela dana.

"Antonia Bilić je nečije dijete, sestra, prijateljica"

Antonia Bilić simbol je naše težnje i želje da svako dijete ima pravo na siguran život. Ona je nečije dijete, sestra, prijateljica, učenica, državljanka Republike Hrvatske.

Antonia Bilić predstavlja sve nas koji želimo istinu, pravdu i sigurnost za svoju djecu i sebe.
Svima nam je jasno da je u ovom slučaju pokrenuta neviđena potraga i još jednom šaljemo svoje poštovanje i divljenje svim ljudima koji su bili, jesu i bit će na terenu. Ali činjenica je da, i pored toliko potrošenih novaca za potragu, djevojke nema niti je poznata njezina sudbina.

Svaki zakon ima iznimku, svaka presuda može biti presedan. Zar za ponovno ispitivanje osumnjičenog ovdje presedan nije moguć?

Ovo pismo nije samo želja, već i vapaj i nijemi krik maloga čovjeka, male, ali ponosne države, koji želi pravo na siguran život, pravo da rađamo i odgajamo djecu u državi mira i slobode, u državi gdje će nadležni učiniti sve da pravda i pravo na život budu primarni cilj i slogan svakog političara i osobe koja nas predstavlja u institucijama, a koje mi kao građani demokracije biramo. Sloboda, sigurnost i život ono je što tražimo i na što svi imamo pravo.

"Više prava ima osumnjičenik nego žrtva"

U pravnom aktu Konvencije o pravima djeteta, članak 3., jasno stoji: "U svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta."

Dok ovo čitamo, u srcima svima nama leži nada i vjera da su djeca ove zemlje i njihovi interesi na prvom mjestu.

Međutim, izvan svih tih slova imamo priliku gledati, zgražati se i ostajati u strahu da to ipak nije tako.

Pred nama stoji jedna jasna slika gdje neprestano slušamo i gledamo kakva prava ima osumnjičenik, a prava obitelji i djece ostaju negdje u drugom planu, negdje na papiru. Pravo da se osumnjičenik ponovo ispita ne postoji.

Ali mogućnost da ga se ponovo ispita postojala je da je dodatni zahtjev za to bio podnesen. To nije poduzeo nitko iako su obećavali. Policiji su očito vezane ruke, ali postoje službe koje mogu pravovremeno reagirati i omogućiti da se zakoni poštuju, a da se ipak poštuju i oštećene strane.
Pored toga, obavijest o tome obitelj je dobila u sms poruci na mobitel što se činilo neozbiljno.
Zar jedna obitelj uz svu bol, brigu, muku i shrvanost mora trpjeti i lažna obećanja? Ta ista obitelj pokazala je mnogima od nas što znači biti jak i onda kada si slab, što znači imati nadu onda kada ljudi padaju u očaj, što znači ljubav i borba. Zar ćemo im to ugasiti i ostaviti ih na čekanju i to putem sms-a?

Kao što možda i maloljetna Antonia negdje čeka.

"Želimo svoje nestale natrag"

Poštovani,

molimo Vas da naše pismo uvažite i shvatite ozbiljno jer nakon svih nelogičnosti u ovom slučaju (dugog traženja kamiona koje nam također nije jasno, zub koji je navodno nedostajao osobi s fotorobota pa i sam fotorobot, zatim obećanje da će se Paravinju ispitati, a zatim da se to zakonski ne može i sl.) jednostavno smo morali reagirati.

Obitelj Bilić možda je skromna, ali nije sama. Narod je uz njih, a državu čini narod.
Želimo da naša djeca budu zaštićena od strane države i da zločinci poput Paravinje budu kažnjeni.
U ovom slučaju tražimo da napravite sve da slučaj Antonie Bilić ne ostane neriješen i da se sazna njena sudbina.

Mi želimo znati istinu o Antonii ma kakva ona bila. Vi to to morate i možete. To je Vaše dijete, Antonia, Vama se događa, ne nekom drugom! Svi nestali sutra mogu biti Vaši nestali! Da li biste čovjeka koji priznaje ubojstvo pa zatim manipulira i zakonima i osjećajima pustili da šeta uz Vašu kuću?

Vi možete reagirati, odmah, danas. Sutra je kasno!

Želimo što manje nestalih osoba. Želimo svoje nestale natrag."

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije