Screenshot: SYRIZA/YouTube

IZVAN zgrade grčkog ministarstva financija stoje čistači i čistačice koji su bez posla duže od 16 mjeseci. "Mi smo bili samo brojevi, ne ljudska biće," rekla je jedna od okupljenih novinaru Guardiana Owenu Jonesu.

Radnici pred ministarstvom kampiraju otkad su zbog mjera štednje izgubili posao da bi s vremenom postali ikone otpora i borbe protiv političkih elita. Njihov kamp je okićen transparentima i provokativnim plakatima. Na jednom je kuhinjska rukavica, na drugoj čistač koji mete korumpirane političare. "Mi se nadamo da ćemo vratiti naše živote. Da ćemo nakon toliko godina ponovno biti sretni," govore radnici nakon pobjede Sirize.

Guardian u izvještaju ističe da je srednja klasa u Grčkoj, poput dobrog dijela radnika u zapadnim društvima, izgubila glas. No, umjesto da postanu žrtve, oni su se organizirali i zahtijevaju pažnju. U Grčkoj postoji iskrena nada da bi isti ljudi koji su jučer završili na ulici, danas mogli biti gospodarima.

Kapitalizam je dobio alternativu

U širem kontekstu, pobjeda ljevice označava povratak balansa. Kapitalizam je nakon pada Berlinskog zida vladao bez oporbe, što je omogućilo postojanu privatizaciju, ukidanje progresivnog oporezivanja, umanjivanje radničkih prava, socijalne sigurnosti i svake regulacije da bi sve skupa kulminiralo financijskim kolapsom i Globalnom recesijom.

Pobjeda Sirize  predstavlja dosad najveću prepreku eri "kapitalizma bez alternative", piše Guardian. Iako je europski mediji vole predstavljati kao radikalnu stranku, ona je odgovor na "umjerenu struju" koja je dozvolila poraznu nezaposlenost mladih, udvostručila siromaštvo djece i ukinula temelje socijalne zaštite.

Politika očaja pretpostavlja da bi se ljudi trebali pomiriti s takvim nepravdama kao neizbježnima, neodoljivima, nemogućima za nadilaženje. No, povratak ljevice kao političke snage pokazuje da borba nije završena, da postoji alternativa koja podrazumijeva zdravije i pravednije društvo. Pobjeda Sirize je udarac u lice ekonomskom poretku koji gazi ljude.

Ljevica koja dugo nije postojala se vraća, neoliberalizam više ne vlada bez upečatljivog neprijatelja. U Španjolskoj se uzdiže Podemos, u Hrvatskoj Živi zid i Radnička fronta, a slične snage uživaju sve snažniju podršku i u drugim zemljama Europe. Neoliberalna hegemonija nailazi na otpor, još se ne nazire svijet u kojem je ona nadvladana, no takav svijet više nije nemoguć, zaključuje Guaridan.