POSLJEDNJEG dana žalbenog postupka u predmetu Blaškić tužitelji i obrana suprotstavili su argumente oko utemeljenosti žalbe obrane.

Dan nakon što je završnu riječ održala obrana, tužiteljstvo je u svojoj u srijedu poručilo da je u slučaju bivšeg zapovjednika Operativne zone Tihomira Blaškića, dokazana njegova diskriminatorna namjera za progon muslimanskog stanovništva, te da je s tim ciljem i izdao zapovijed za sustavni, koordinirani napad na sela srednje Bosne 16. travnja 1993.

Obrana je to odbacila tvrdnjom da su borbe u nekim selima počele i po tri-četiri dana kasnije, a da su se u jednom slučaju i vodili višednevni pregovori prije izbijanja sukoba.

"Gdje je tu veliki plan simultanoga napada na dvadeset sela u srednjoj Bosni - to je fikcija", parirao je Blaškićev odvjetnik Russell Hayman.

Tužitelj Norman Farell u završnoj riječi kazao je kako novi dokazi obrane, uvedeni u žalbenom dijelu postupka, ne dovode u pitanje zaključak presude da je Blaškić u ključnom razdoblju u proljeće 1993. imao punu kontrolu nad snagama HVO-a, uključivši vojnu policiju i specijalnu jedinicu Vitezovi, koje su počinile zločine.

Blaškićevu odgovornost za zločine tužitelj je dokazivao time što je bivši zapovjednik OZSB koristio u vojnim operacijama jedinice za koje je znao da su sklone kriminalnom ponašanju, preuzimajući tako na sebe sve rizike. Tužitelj Farell također je kazao kako su svjedočenja na suđenju pokazala da je Blaškić imao neupitne ovlasti za discipliniranje svih vojnika.

Tužiteljstvo je pokušalo diskreditirati nove dokaze obrane, tvrdeći da je njihova vjerodostojnost upitna zbog toga što dio dolazi iz obavještajnih izvora, te su nepotpisani ili im se ne zna podrijetlo.

Dio tih dokaza iz Ureda Predsjednika, HIS-a, i Armije BiH upućuje da su za zločine u srednjoj Bosni bili odgovorni bivši potpredsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Dario Kordić i njegovi suradnici, jer su oni imali kontrolu nad jedinicama koje su izvršile zločine.

Tužitelji su u ovom predmetu dijelom uvažili mogućnost postojanja dvostruke zapovjedne linije, ali su istodobno poručili da to što je Kordić imao kontrolu nad snagama u srednjoj Bosni ne znači da Blaškić nije. Dokazi pokazuju da je u danima kad su počinjeni zločini postojala stalna komunikacija Blaškića i Kordića, rekao je Farell, napominjući da je evidentirano njihovih šesnaest razgovora u vrijeme i nakon zločina u Ahmićima. Kao argument tvrdnji da su Kordić i Blaškić stajali zajedno iza zločina, izvukli su i to da Blaškić u svom svjedočenju na Sudu nije ničim teretio Kordića.

Farell je, odgovarajući na optužbe obrane da je Tužiteljstvo zatajilo oslobađajuće dokaze, unatoč statutarnoj obvezi da ih preda obrani, priznao je da se to dogodilo u tri slučaja, i pozvao suce da zato kazne Ured Tužiteljstva. Blaškićev američki odvjetnik na to je odgovorio da je jedini lijek za takvu povredu odbacivanje presude, koja je kompromitirana uskraćivanjem ključnih dokaza. Odvjetnik Heiman obraćanje Sudu završio je ponovnim pozivom peteročlanom Žalbenom vijeću da oslobodi njegova branjenika krivnje za sve zločine.