HAZU: Komemoracija u spomen na Ranka Marinkovića
Tekst se nastavlja ispod oglasa
RAZRED za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) priredio je danas komemorativni skup u spomen na klasika hrvatske književnosti Ranka Marinkovića (1913-2001).
Akademik Nikola Batušić u uvodnom je izlaganju istaknuo da ja Marinković bio romanopisac, novelist, dramatičar, esejist, kazališni kritičar i sveučilišni profesor te da je već za života postao klasikom novije hrvatske književnosti.
Podsjetio je da je Marinković u hrvatski književni život ušao kao devetnaestogodišnjak različitim žanrovima, ali se odmah isticao analitičkim kazališnim kritikama, te da je prva priznanja stekao prozama u Krležinu časopisu "Pečat" 1939. i dramom "Albatros", praizvedenom iste godine u Zagrebu.
Batušić se posebno osvrnuo na Marinkovićev doprinos hrvatskom kazališnom životu, navodeći da je bio ravnatelj Drame HNK u Zagrebu od 1946. do 1950. te da već s osnutkom Akademije dramske umjetnosti postaje profesorom teorijske dramaturgije, koju je predavao do umirovljenja 1983.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Marinković je za redovitoga člana HAZU-a izabran 1983., podsjetio je Batušić.
Teatrolog dr. Branko Hećimović osvrnuo se na dramski dio Marinkovićeva opusa, rekavši da se Marinković opredijelio za povijesne dramske žanrove kao strukturne predloške i diskurzivne poticaje za svoja dramska djela. Osim spomenutoga "Albatrosa" Marinković je velik uspjeh postigao drugim dramskim ostvarenjima među kojima je najpopularnija "Glorija", zatim "Inspektorove spletke" i "Pustinja".
"Gloriju" se ne može promatrati samo kao dramu manipulacije, niti samo kao globalnu metaforu društva, a nije isključivo ni drama o sučeljenim dogmatskim sustavima crkve i cirkusa, niti drama o traženju identiteta, ili strahu od ljubavi i smrti, nego Marinkovićevo otkriće čovjekove ogoljele egzistencijalne sudbine, naveo je Hećimović. Marinkovićeva dramska djela, što pokazuje i primjer "Pustinje", kroz pojedine okvirne slike, kao što su ekspozicija i rasplet, potvrđuju svoju nepresušnu izazovnost koja protokom vremena stalno poprima nova i dodatna svojstva, rekao je Hećimović.
Prozni dio Marinkovićeva opusa predstavio je povjesničar književnosti dr. Krešmir Nemec rekavši da on izrasta iz dva prividno oprečna žarišta - mediteranizma i njegove inzularne komponente s jedne i rafinirane urbane kulture s druge strane. Te komponente, dodao je Nemec, zrcale ujedno i piščevu životnu topografiju: locus zavičaja (Visa) iz kojega je potekao i locus grada Zagreba kao mjesto piščeva života. Nemec je posebno izdvojio Marinkovićev roman "Kiklop" ,objavljen 1965., u kojem autor tematizira tjeskobnu atmosferu u zagrebačkom boemskom okruženju uoči rata. Marinković je prikazao atmosferu straha, otuđenja, rasapa svih etičkih vrijednosti, društveni kaos, te potpunu dezorijentaciju u intelektualnim krugovima, ocijenio je, uz ostalo, Nemec.
Akademik Nikola Batušić u uvodnom je izlaganju istaknuo da ja Marinković bio romanopisac, novelist, dramatičar, esejist, kazališni kritičar i sveučilišni profesor te da je već za života postao klasikom novije hrvatske književnosti.
Podsjetio je da je Marinković u hrvatski književni život ušao kao devetnaestogodišnjak različitim žanrovima, ali se odmah isticao analitičkim kazališnim kritikama, te da je prva priznanja stekao prozama u Krležinu časopisu "Pečat" 1939. i dramom "Albatros", praizvedenom iste godine u Zagrebu.
Batušić se posebno osvrnuo na Marinkovićev doprinos hrvatskom kazališnom životu, navodeći da je bio ravnatelj Drame HNK u Zagrebu od 1946. do 1950. te da već s osnutkom Akademije dramske umjetnosti postaje profesorom teorijske dramaturgije, koju je predavao do umirovljenja 1983.
Teatrolog dr. Branko Hećimović osvrnuo se na dramski dio Marinkovićeva opusa, rekavši da se Marinković opredijelio za povijesne dramske žanrove kao strukturne predloške i diskurzivne poticaje za svoja dramska djela. Osim spomenutoga "Albatrosa" Marinković je velik uspjeh postigao drugim dramskim ostvarenjima među kojima je najpopularnija "Glorija", zatim "Inspektorove spletke" i "Pustinja".
"Gloriju" se ne može promatrati samo kao dramu manipulacije, niti samo kao globalnu metaforu društva, a nije isključivo ni drama o sučeljenim dogmatskim sustavima crkve i cirkusa, niti drama o traženju identiteta, ili strahu od ljubavi i smrti, nego Marinkovićevo otkriće čovjekove ogoljele egzistencijalne sudbine, naveo je Hećimović. Marinkovićeva dramska djela, što pokazuje i primjer "Pustinje", kroz pojedine okvirne slike, kao što su ekspozicija i rasplet, potvrđuju svoju nepresušnu izazovnost koja protokom vremena stalno poprima nova i dodatna svojstva, rekao je Hećimović.
Prozni dio Marinkovićeva opusa predstavio je povjesničar književnosti dr. Krešmir Nemec rekavši da on izrasta iz dva prividno oprečna žarišta - mediteranizma i njegove inzularne komponente s jedne i rafinirane urbane kulture s druge strane. Te komponente, dodao je Nemec, zrcale ujedno i piščevu životnu topografiju: locus zavičaja (Visa) iz kojega je potekao i locus grada Zagreba kao mjesto piščeva života. Nemec je posebno izdvojio Marinkovićev roman "Kiklop" ,objavljen 1965., u kojem autor tematizira tjeskobnu atmosferu u zagrebačkom boemskom okruženju uoči rata. Marinković je prikazao atmosferu straha, otuđenja, rasapa svih etičkih vrijednosti, društveni kaos, te potpunu dezorijentaciju u intelektualnim krugovima, ocijenio je, uz ostalo, Nemec.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati