AKADEMIK Danilo Blanuša (1903.1987.) ostvario je značajne prinose razvoju znanosti koji se u svjetskoj javnosti pripisuju drugima, rekli su danas u HAZU-u sudionici znanstvenog skupa u povodu stote obljetnice Blanušina rođenja.

Tomislav Petković održao je predavanje koje je zaključio tvrdnjom da je Blanuša jedan od najvećih hrvatskih matematičara i fizičara 20. stoljeća, koji je po svojim transformativnim termodinamičkim formulama osigurao sebi mjesto uz bok velikana teorije relativnosti Plancka i Einsteina.

Blanuša nije objavljivao po svjetskim časopisima nego u Akademijinim izdanjima i na skupovima. Nije želio ići protiv volje utemeljitelja teorije Plancka i Paulija, nego ih je želio privoljeti za svoje dokaze prije objavljivanja, rekao je Petković raščlanjujući javno dostupnu Blanušinu korespondenciju.

"I po tome je Blanuša etički uzor generacijama", rekao je Petković i najavio da će na sljedećem kongresu matamatičara u Kini nastojati izložiti Blanušine znanstvene dokaze.

Blanušin dugogodišnji suradnik akademik Vladimir Devide naglasio je značenje Blanušina suprotstavljanja Planckovoj znanstvenoj teoriji, prvom takvom u četrdeset godina njezina postojanja.

Kad su zasluge pripisane drugim znanstvenicima, Blanuša je rekao: "Važno je da sam bio u pravu; nije bitno komu će za to pripasti slava."

Blanuša je jedini matematičar s područja bivše države koji je ušao u metamatičku enciklopediju Japana 1962., koju su sastavljali elitni znanstvenci.

Jedna od brojnih nepravdi bila je kada su mu političari stopirali kandidaturu za najveću do 1991. znanstvenu nagradu - nagradu Avnoja, "jer nije sudjelovao u NOB-u", rekao je Devide.

Blanuša je rođen u Osijeku, elektrotehniku je studirao u Zagrebu i Beču. Usporedno je izvanredno studirao niz predmeta u Zagrebu i Beču.

Doktorirao je 1943., 1944. postaje izvanredni profesor na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, a od 1949. redoviti profesor do umirovljenja, 1975. Godine 1952. postaje dopisni, a 1958. pravi član JAZU-a.