Hoće li napadači na Rađenovića biti oslobođeni?
NIJE li to ironično? Igor Rađenović prosvjedovao je u utorak s grupom novinara ispred Kamenitih vrata, tražeći (ili moleći se?) da se otkriju naručitelji napada na njega, Josipa Galinca, Dušana Miljuša i Luku Ritza, otprilike u vrijeme kad je na suđenju dvojici napadača na bivšeg čelnika Zagrebačkih cesta došlo do značajnog obrata.
Sudski vještak Josip Škavić ustvrdio je da se radi tek o lakšim tjelesnim ozljedama, drugooptuženi Nikola Presečki dokazao je da je na dan napada bio u Sloveniji, a na sudskom ročištu nije bilo odvjetnice koja je nazočila priznanju Miodraga Šimunca nakon uhićenja. Dakle, stvar se definitivno zakomplicirala. Ne samo da policija već mjesecima ne može otkriti naručitelja napada na Igora Rađenovića, već bi se moglo dogoditi da napadači budu tek simbolično kažnjeni ili čak oslobođeni. I što ako do toga zaista dođe?
Šutnja je zlato
Optuženici su na vrijeme shvatili da je šutnja zlato. Odnosno, netko im je to na vrijeme savjetovao. Baš kad se Šimunac raspričao o tome tko je naručitelj i koliko su dobili za premlaćivanje Rađenovića i koliko je ljudi još na meti, stigla je naredba da odmah začepe, jer je tako najbolje za sve uključene. I doista, naručitelj bi zahvaljujući tome mogao ostati nedostupan, a cijela optužnica naći se na klimavim nogama. Već ispada da se ne radi o teškim tjelesnim ozljedama, nema ni potresa mozga, tek - kako reče dr. Škavić - "lakša razderotina na glavi i udarac u ruku". Pojavio se i prilično uvjerljiv alibi za drugog napadača (putovnica s pečatima s graničnog prijelaza), pa je odjednom postala upitna, za neke čak i preniska, kazna od 16 mjeseci zatvora za brutalni napad. Tko zna, kako je krenulo, možda do kraja suđenja ispadne da napada uopće nije bilo. Pa ni napadača.
I tako bi na kraju novinari, zajedno s Rađenovićem, mogli izgubiti razlog za prosvjede. Ne zato što su slučajevi riješeni, napadači kažnjeni i naručitelj pronađen, već zato što tih slučajeva uopće nije bilo. Zvuči kao gorki humor, ali već smo naučili da u Hrvatskoj sve što je smiješno dijelom mora biti i tragično.
Naravno da nije još sve izgubljeno, presuda Šimuncu i Presečkom nije donesena, međutim optimizam u vezi kažnjavanja napadača na bivšeg čelnika Zagrebačkih cesta u utorak je naglo spasnuo. Umjesto da ruka hrvatske pravde sustiže naručitelja brutalnog napada, iz njezina stiska sve više klize i sami izvršitelji.
Zar je moguće da od svega toga neće biti ništa?
Je li to možda nagrada za njihovu šutnju? Je li to poruka mafije da one koji su joj lojalni ne ostavlja na cjedilu? Ili je to sve jedna velika zabuna? Cijeli taj napad željeznim palicama, Rađenovićev boravak u bolnici, višemjesečne prijetnje, policijsko kopanje po žardinjerama u potrazi za famoznim popisom drugih žrtava napada, neslužbeno spominjanje Slobodana Ljubičića kao naručitelja napada... Zar je moguće da od svega toga na kraju neće biti ništa?
No, kad bolje pogledamo, sve to zapravo nas ne bi trebalo iznenaditi. Čim su napadači zašutjeli, čim je nastala zavrzlama oko vjerodostojnosti prvobitnog iskaza Miodraga Šimunca u kojem je otkrio naručitelja, pa i imena budućih žrtava batinaša, odnosno, čim se cijeli slučaj pompozno eksploatiran po medijima s vremenom počeo stišavati, moglo se naslutiti da nešto nije u redu. Tko zna, možda ovo ispadne ako puhanje na hladno, kamo sreće da nas hrvatsko pravosuđe barem jednom ugodno iznenadi. Ali ovom pravilu nažalost ne trebaju iznimke.
Ruka nepravde još uvijek je duža od ruke pravde
U ovoj zemlji ubojicu svećenika za dva dana se osudi na 14 godina zatvora, uz ne baš presolidne dokaze. Ali u ovoj zemlji isto tako treba čekati dvije godine da se osudi vozač kamiona koji je u tunelu ubio dvije majke s djecom. A kako stojimo s batinaškim napadima? Nemojte da opet počnemo. Ako Rađenovićev slučaj propadne, odnosno ako napadači ne budu odgovarajuće kažnjeni i naručitelj i dalje ostane nedostupan, taj zasad jedini korak naprijed predstavljat će zapravo dva koraka unatrag. Koga će se u tom slučaju prozivati na novinarskim i drugim prosvjedima? Pravna država zapravo je učinila svoje: uhitila, procesuirala, sudila... S vremenom će se valjda procesuirati još neki slučaj. I tako sve do nekog novog napada. Za kojeg se ne trebamo pitati hoće li se dogoditi, već kada.
Međutim, ako slučaj Rađenović ne dovede do zadovoljavajućih rezultata, u ionako letargičnoj javnosti zavladat će još veći pesimizam. Ako se ne mogu kazniti (a nade još uvijek ima, ovo je tek prejudiciranje) ni dvojica plaćenih batinaša - uz njihovo priznanje i dokaze - kako se možemo nadati da će pasti naručitelj? Ili se moramo pomiriti s time da u ovoj močvari, kako to lijepo reče premijer Ivo Sanader, nema razlike između krupnih i sitnih riba? Zasad znamo samo jedno: ruka nepravde još je uvijek duža od ruke pravde. Pitamo se dokle.
Foto: V.H.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati