KARDINAL Bozanić u svom se obraćanju vjernicima u Mariji Bistrici osvrnuo na ovo pitanje davši jasno do znanja da se takvo što neće zbiti za naših života jer cijeli taj govor odisao je onim tvrdokornim politikantskim frazama i floskulama kojima se koriste najiskusniji političari ne bi li prikrili činjenicu da govore mnogo a kažu malo ili gotovo ništa. "Upravo oni koji nam predbacuju tzv. miješanje u politiku Crkvu guraju u politiku i gotovo sve što se tiče crkvenog života politiziraju za svoje interese" rekao je Bozanić, a odmah za tim ubacio i par dobitnih kombinacija kao što su "Krist je istina, a mi ne možemo bez Krista" i "Stepinac je Europa" dokazavši da postoje veće i važnije stvari od Velike Gospe. Primjerice, trabunjanje o politici za vrijeme mise na veliki katolički blagdan.

Čak su i komunjare ušle u cijelu priču, a svi znamo da su komunjare "As u rukavu" uvijek kada političkim metodama poželite pridobiti krotke i ponizne kršćane jer čak i ako nisu živjeli u tim vremenima iz navike će se naježiti na konstrukcije kao što su "željezna zavjesa komunizma" koju je Bozo vješto ubacio u svoj govor. A kako i ne bi jer uzjogune se čim čuju "komunizam" iz ustiju vještog govornika i to u vrijeme kada se ta kleta riječ najmanje očekuje – za vrijeme mise na blagdan Velike Gospe. Kao crvena strijela koju je iz tamne prošlosti odapela avet nikad zaboravljenog sistema. 

"Ili Boga ili europska sloga"

Bozanića muče i oni koji Crkvu pokušavaju omesti u svetoj misiji zalaganja za čovjeka i dobrobit društva, a ovlaš je spomenuo i istinu, vjerojatno zato što je Crkva poznata upravo po brzom i efikasnom istjerivanju istine na čistac, posebice u svojim redovima.

Govorilo se i o ulasku u Europu i umjetno stvorenoj dilemi kršćana koji će, tobože, morati birati između Europe i Crkve, a ista podsjeća na priču o Europi, siru i vrhnju. I nitko normalan zaista ne misli da će Hrvatima netko postaviti ultimatum, kao "ili Boga ili europska sloga", ali ako si već odlučio trošiti vrijeme na neprimjeren politički govor, barem izaberi jaku političku temu, a ne onu koja djeluje poput nusprodukta nebitne rasprave. 

Možda je potpuno naivno, nerealno i djetinjasto, ali ne bi li bilo apsolutno fantastično kada bi se netko od prisutnih, usred sveg tog laprdanja, lagano nakašljao, digao ruku i zapitao: "A zašto se ti majstore moj ne bi brinuo za duhovnost Hrvata, a komunizam, Europu, politiku i traženje istine prepustio ljudima kojima je to u opisu radnog mjesta?"