54.80.189.255 US
 

Hrvatska - puna života, bezobrazno laganje cijelome svijetu

Piše: Oleg Maštruko
petak, 13.2.2015. 09:14
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Index

OBJAVLJEN je udarni slogan hrvatskog turizma za ovu sezonu. Nakon "Raja na zemlji", "Male zemlje za veliki odmor" i "Mediterana kakav je nekad bio", dobili smo "Hrvatska – puna života". Ekipa je odmah graknula – pa zar to vrijedi 2,5 milje kuna, ili koliko je već to plaćeno?

Da se razumijemo – taj tip napada ukazuje na nepoznavanje marketinga, modernog tržišta, brandova i slogana. Ne funkcioniraju te stvari na način da dođeš pred dućan, pa imaš 10 slogana, s cijenama od 50 do 150 kuna, i onda odabereš najbolji, najjeftiniji ili onaj koji daje najbolju vrijednost za novac. Brendiranje države i turističke ponude ozbiljan je posao, možda zaista i vrijedi 2,5 milje kuna, a možda i ne – trebalo bi vidjeti cijeli troškovnik po stavkama za konačni zaključak.

U svijetu nisu nepoznate tako disproporcionalne zarade za marketinšku kreativu, gdje netko dobije milijune radi par riječi, jedne ili nekoliko fotografija, ili čak jedne jedine riječi. Postoje čitavi timovi koji se, recimo, bave smišljanjem imena za modele auta – što mislite tko je smislio sve one Elantre, Aygoe, Aurise, Poloe, Passate, Altee, Megane i ostalo? Možda se negdje čitav tim grči dobiti deal brandiranja nekog auta, smišljaju stvar mjesecima i popuše, a onda se netko sjeti imena Golf – koje će obilježiti čitave generacije vozača i... koliko mislite da to vrijedi na marketinškom tržištu?

Najnoviji slogan je brutalna laž

Negdje sam čitao, nemam pojma je li to istina, da je autor fotografije koja je išla kao glavna pozadina za desktop na Windowsima XP, one zelene livade pod plavim nebom, od tantijema za tu, jednu fotku, zaradio dovoljno da cijeli život ne treba ništa više raditi. Jedna fotka! Nitko, doduše, ne kaže koliko je drugih fotografa odbijeno, pa niti koliko je tisuća slika autor ove u Windowsima XP (zove se Bliss) ispucao za nula kuna, koliko se puta vraćao doma pokisao nakon neuspješnog dana fotografiranja, koliko su mu puta ukrali aparat i koliko je cura s njim prekinulo jer je sirotan bez love, samo s hrpom objektiva. A onda je jedan dan imao suludu sreću i što sad s tim.... 

Dakle, disproporcionalno i na prvi pogled nepravedno nagrađivanje za marketinšku kreativu nije ništa novo niti posebno. Pogrešno je stvar gledati na način "ajme netko je platio 2,5 milje za tri riječi!".
Rekavši to, moj osobni problem s ovim sloganom nije u tome koliko je eventualno plaćen, nego to  što je potpuno lažan. Osim nepotistički i kriminalno nagrađenog, i također glupog i lažnog, raja na zemlji, drugi slogani su mi zapravo bili OK. Mala zemlja za veliki odmor je sasvim OK slogan, a Mediteran kakav je nekad bio dobro odzvanja na engleskom, i barem nije pogrešan.

Glavni problem je u tome što je najnoviji slogan otvorena, ono baš brutalna laž, Hrvatska uopće nije "puna života", mi smo slabo naseljena zemlja vrlo starih i sve starijih, beživotnih, apatičnih ljudi, većinom nezadovoljnih životom. To su činjenice, ovo o slaboj naseljenosti i demografskom odumiranju nije stvar subjektivnog dojma nego konkretnih statističkih brojki. I ono malo što Hrvata ima bježi van ili razmišlja kako otići van. Broj stanovnika opada, prirodni prirast je katastrofa – zapravo nije prirast nego pad – a oni koji su (još uvijek) živi loše su volje i permanentno zlovoljni, zavidni i namrgođeni. Što je tu puno života?

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Što je u Hrvatskoj puno života?

Kad mi dođu gosti iz inozemstva, u Zagrebu ih nemam gdje odvesti na piće iza ponoći, sve je zatvoreno, ništa ne radi, ulice, osim onih par oko trga, puste su kao u Pripjatu. Kakva je situacija u manjim mjestima, pa još zimi – zapravo u bilo koje godišnje doba osim ljeta – da i ne govorim. Otoci van sezone? Bolje da ni ne počinjem... Što je tu puno života?

OK, znam, to je običan marketinški slogan, niti je namijenjen nama Hrvatima, niti je baš bitno da bude ultimativno filozofski točan. Koga briga, namijenjen je da privlači goste, ima i glupljih slogana. Malaysia – truely Asia, taj mi je jedan od glupljih recimo. Azija je ogromna i Malezija ne pokriva ni desetinu azijskih običaja, krajolika i navada. Osim toga, "istinska Azija" ne znači uvijek ugodne stvari. Ipak, ovaj naš najnoviji toliko je lažan i pogrešan da baš nekako grebe.

Tko je smislio novi slogan nikad nije vidio zemlje i gradove zaista pune života... Albanija na primjer, Istanbul, Amsterdam, Kosovo, Bangkok, Seul, Sydney, Brazil, dijelovi Afrike, Beč, Minhen... Ti gradovi su puni kao šipak, uglavnom mladih ljudi... mislim, o tome govorimo? Ili o nečem drugom? Nešto nisam dobro shvatio? Na kakvu se puninu života ili ispunjenost životom misli? Na kakvu god da se misli – kod nas je ne vidim u nijednom obliku.

Zemlja vatre

Možda se mislilo na životinjske vrste? Pa tu smo onako, unutar nekog prosjeka obzirom na veličinu, nema baš puno životinja za vidjeti u divljini...

Bilo bi dobro izmjeriti stvarni efekt slogana na one koji su tu najbitniji – publika s "emitivnih tržišta", kako se to stručno zove. Azerbajdžan, recimo, zadnjih nekoliko godina ide sa sloganom "Azerbaijan – land of fire" (zemlja vatre). U stvarnosti teško da ćete u Azerbajdžanu vidjeti otvoreni plamen – naftna polja oko Bakua su na umoru, pristup istima nije dozvoljen, a fotografiranje je strogo zabranjeno, osim ako ne prošvercate par fotki kraj uspavanih stražara. Glavnina nafte crpi se s udaljenih platformi na Kaspijskom jezeru. Najvažniji "hram vatri" zanemarena je rupa u predgrađu, na kojem se vječna vatra održava cijevima gradske plinare.

Ali, uletio sam u digresiju, zapravo sam htio reći kako su Azeri imali ludu sreću potpisavši ugovor s Atleticom iz Madrida, donedavno osrednjim klubom, koji je lani – eksplodirao. Ako je ijedan turistički slogan trebao imati mjerljiv efekt, onda je to ovaj. Azerbaijan – land of fire vukao se pobjedonosno, izuzetno vidljiv na dresovima, stadionima Španjolske lige, najjače i međunarodno najgledanije, dok je Atletico gazio čuvene Real i Barcelonu, na putu do posve neočekivanog naslova prvaka. I u Ligi prvaka Atletico je došao do finala i nesretno izgubio. Ukratko – reklo bi se da Azerbajdžanski Lorencin ima razloga za zadovoljstvo. Stvaran efekt ovog uspjeha ni uz najupornije guglanje nisam mogao naći. Azerbajdžanski zavod za statistiku sporiji je čak i od našeg – možda za 5-6 godina konačno doznamo koliko je dobar slogan i sretni pogodak s Atleticovim dresovima zaista donio turista diktaturi s Kaspija, posebno iz Španjolske... dotle, uživajte u lažima o hrvatskoj ispunjenosti životom.

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije