Foto: Hina, Index

TISKOVNA. TV-prijenos. Nastup. „Visoki izvor.“ Obraćanje. Izjava. Pola godine, pola godine vrh Vlade ove države ne radi ništa nego generira sukobe i pokušava se dogovoriti oko… Oko čega? Uopće, o čemu oni međusobno zadnjih pola godine razgovaraju?

Imamo premijera za kojega dok nije imenovan mandatarom nitko nije čuo. Imamo šefa HDZ-a, Tomislava Karamarka, koji je po svim anketama, bio u oporbi ili na vlasti najlošije rangiran političar u Hrvatskoj. I imamo Božu Petrova koji ima svo vrijeme ovog svijeta i stalno tupi o nekoj suradnji, čak i kada je svakome i njegovom bratu jasnu da od suradnje ništa.

Pola godine, pola godine ove zemlje i života ovoga naroda su – proćerdali. Ništa, ali nikakvu odluku nisu donijeli, osim što su zablokirali ono malo reformi koje su započele i još zaustavili ionako malo trošenje EU-novca. Eh, da na brzinu su prodali nešto dionica, a jedino što su važno napravili – operacionalizacija početka izgradnje LNG-a terminala, ionako je nešto radi čega bi ih američka veleposlanica, da je odluka kasnila, izvukla za uši.

Pola godine. Pola godine su jednostavno utrošili na način da će sada Vlada po svemu sudeći biti opozvana izglasavanjem nepovjerenja premijeru. A onda će krenuti 30 dana očajničke borbe za glasove, moć, utjecaj i fotelje. I sve će i dalje stajati.

Opet će gubiti dragocjeno vrijeme ovog naroda. Ono što je čini se vidljivo je da većina njih, osim samog Oreškovića, dolazi iz nekog javnog sektora – tu vam je bitno pokazati aktivnost, „radili smo“, jer plaća uredno stiže. Za rezultat, malo tko ili nitko vas ne pita. A rezultat je da su strani investitori ovoj Vladi tako malo vjerovali da su nam htjeli kupiti obveznice tek uz neku suludu kamatu. Gdje su gori od nas valjda Sirija i Somalija.Puno je događaja ovih dana, pa najbolje da krenemo po akterima.

Tomislav Karamarko – glavni problem HDZ-a

Tomislav Karamarko je kao prvo problem HDZ-a. On kao osoba jednostavno nije popularan, ne zna nastup, nema ništa državničko u sebi – i uopće glavni razlog kao prvo zašto je HDZ dobio toliko malo glasova na izborima je upravo Tomislav Karamarko i nitko drugi. Dodatno, potvrdio je i da ljudima iz obavještajne zajednice nije mjesto u visokoj politici, jer nikako da zaborave staro zanimanje.

Povijest se često voli našaliti – pa je to učinila i s Karamarkom. Na kraju ga je političke glave i položaja došao posredno dr. Franjo Tuđman, kojega je sam Karamarko toliko volio spominjati. Prije sada će biti skoro punih 20 godina, Tuđman je donio odluku da se krene prema europskim integracijama, da Hrvatska krene prema Europskoj uniji.

To je značilo i prihvaćanje europskih standarda vezano za sukob interesa dužnosnika, ali i puno veći značaj teleološkog (ne teološkog, teleološkog, ciljnog!) tumačenja u hrvatskom pravu, tumačenja kojeg jako vole europski sudovi. Umjesto da se norma gleda usko, gleda se utvrđivanje cilja, svrhe (rekli bi latinski ratio legis) norme, gleda se interes ili vrijednost koja se želi zaštititi ili ostvariti pravnom normom.

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa već je pokazalo da se voli voditi upravo tim, ciljnim, tumačenjem – pa su onda i Karamarkovi sastanci u svojstvu šefa stranke uzeti u obzir. Uostalom, kako je na Twitteru napisao prof. Ivan Koprić: „Dužnosnik je dužnosnik 24h na dan i za njega nema neformalnih situacija.“ No, sama odluka Povjerenstva nije bila ključna – Karamarko je opterećen aferama i nepopularan.

Ovo drugo – nepopularan, sada je problem HDZ-a. Sve dok je Tomislav Karamarko predsjednik HDZ-a, HDZ će gubiti na popularnosti. Štoviše, Tomislav Karamarko je upravo čovjek koji će dovesti natrag Zorana Milanovića na vlast.

Sve dok HDZ ne nađe drugog šefa, nekoga tko bi uspio dohvatiti i politički centar, HDZ ima problem. A Tomislav Karamarko se neće dati, u HDZ-u gubljenje fotelje glavnog znači izbacivanje iz stranke i još čovjek mora biti sretan ako se nenađe na razgovoru s agentima USKOK-a i PNUSKOK-a. Karamarko je svjestan toga.

Božo Petrov – čovjek za vođenje dječjih emisija

Da je Božo Petrov tražio drugu karijeru, bio bi idealan nasljednik Branka Kockice – čovjek koji vodi dječje emisije koje pršte optimizmom, drugarstvom i kućama od čokolade. Petrov stalno poziva na neke planove i projekte i rad – a da pri tome uopće ne želi prihvatiti stvarnost. Čak i nakon što je Karamarko dao ostavku na mjesto prvog potpredsjednika Vlade (Čačiću, nisi mogao izmisliti kraću titulu?), Petrov priča o nekim žrtvama, spremnosti, povlačenjima – Petrove, nismo u biblijskoj priči. Pričamo o poslu, šljaci u Vladi. Hoćeš ili nećeš – tvoja stvar!

Kaže Petrov danas: „Ova Vlada na čelu s Oreškovićem ili novi izbori. Ja sam spreman dati ostavku ako će to tražiti HDZ, kao cijenu da Orešković ostane predsjednik Vlade.“ Koga više za to briga? Kome je već to uopće važno? Ako će tražiti ovaj, onda ovo, ako će tražiti onaj onda ono… To su „problemi“ kojima se bave ljudi koji imaju klince starosti 5-7-9 godina, a ne članovi Vlade!
Nadalje kaže Petrov: „Negativna je percepcija nastala zbog krize koja je nastala. Ona nije uvjetovana svim članovima Vlade, nego individualnom neodgovornošću.“ Pola Vlade pljucka na drugih pola vlade, jedan član Vlade je već u jurišu da bude mandatar nove Vlade (dakle sudjeluje u smjenjivanju šefa!) i sada je to posljedica individualne neodgovornosti? U konačnici odgovornost jest na svakom čovjeku osobno, ali Vlada je kolektivno tijelo, dakle za svoj rad i nerad odgovara kolektivno, a dovela se u situaciju da ne može ni zasjedati normalno?
Uostalom, kako će Vlada funkcionirati ako u njoj nisu najjači ljudi stranka koje je sastavljaju? Vlada je političko tijelo. Što znači da se Karamarko formalno makne iz Vlade, a i dalje ministri HDZ-a odgovaraju njemu? Nikakva promjena.

Tim Orešković – taj tek ništa nije znao

Tim Orešković bi zasigurno bio odličan potpredsjednik Vlade za financije. Dobro obrazovan, s velikim međunarodnim iskustvom, ostavlja dojam čovjeka koji do svog rejtinga, znanja i referenci nije došao bez razloga. Uostalom, tehnički je prva generacija imigranta – dakle nije bilo „veza i vezica“, za sve se sam izborio – i svaka čast.

Ali biti predsjednik Vlade bez ikakvog političkog utjecaja, bez ikakvog političkog iskustva, bez ikakvog znanja kako se to radi – smiješno je i ispalo je smiješno, čak i bez govornih pogrešaka koje premijer radi. Prva i osnovna stvar – ako ste na mjestu premijera, a iza vas ne stoji najjača stranka, onda ste nitko i ništa.

Opoziv će vjerojatno uspjeti – dakle Orešković broji svoje zadnje sate kao premijer – što će dalje, vidjeti ćemo. Nadajmo se (za njegovo dobro) da se neće uhvatiti političkih eksperimenata kao Josipović. No, bilo bi lijepo da ostane u Hrvatskoj i pomogne razvoju kakve hrvatske firme kako već zna kao financijski direktor.

Što sada?

Vlada pada, ako se baš nešto nije u noći promijenilo – ali ako je Klub HDZ-a rekao da neće opozvati opoziv Oreškovića i još oporba podrži pad Vlade, to je jasno, Vlada pada.

HDZ će na sve načine narednih 30 dana pokušati doći do 76 ruku, ali mala je mogućnost za to – trebaju im manjine, a manjine neće uz ekstremno desne partnere, a onda opet nemaju 76 ruku… I još jedna stvar – 76 ruku je minimum, praksa je pokazala kao za normalan rad trebate gotovo 80 saborskih zastupnika. Dodajmo ovome da naredne godine treba vratiti masu kredita i obveznica – što znači u proračunu treba rezati. A onda je teško zadržati većinu.

Dakle, čak i ako HDZ uspije posložiti neku većinu – to će trajati kratko i samo će pomoći da SDP stekne još više popularnosti. Posebno ako u HDZ-u krenu i igre tko će naslijediti Karamarka. Za HDZ bi bilo najbolje da Karamarko što prije da ostavku na mjesto predsjednika stranke – što duže bude na funkciji stranačkog šefa, to bolje za SDP.

Druga su mogućnost, ako se Sabor ne „presloži“ su izbori – dio HDZ-a ih se opravdano plaši, SDP ih uredno čeka, kako bi došli natrag na vlast bez da moraju išta posebno napraviti. Što se građana tiče – većina je opravdano za nove izbore. A oko izbora – više neće biti lako ni „trećem putu“ tipa Mosta, sada je svima jasno što znači „suradnja“ ili neke ideje o programskoj Vladi, morati će sada svi odgovarati na pitanja s kime i kada namjeravaju u koaliciju i zašto. Sada kao građani imamo jedno dodatno iskustvo, pa ćemo i pitati oko njega.

Vrijeme je problem

Ono što je problem – gubimo vrijeme. Enormno gubimo vrijeme. Samo zadnjih par dana su došle dvije vijesti: LIGO, projekt koji se bavi promatranjem gravitacijskih valova, ponovno je uspio detektirati gravitacijske valove. Nadalje, Njemačka, taj simbol automobilizma, misli od 2030. prestati prodavati automobile koji imaju motor s unutrašnjim izgaranjem.

Svijet je u nekom drugom filmu, u nekoj drugoj brzini, s nekim drugim projektima. Nije da ni tamo nema budalastih političara, ima ih i u USA, ali barem znanost i gospodarstvo ostavljaju na miru. A ovaj kod nas cirkus – nije ni na razini banana-republike. Tamo barem znate tko je glavni, a ovdje bi svi bili glavni i istovremeno nitko nije glavni.

Ovi koji nas vode su samo drugorazredni političari koji igraju još lošiju tragikomediju. Problem nas četiri milijuna je što ne gledamo iz lože, kao dijaspora, već sudjelujemo u predstavi. A predstava je duga, predvidljiva i loša.

I još jedna što se vremena tiče – Karamarkovo političko vrijeme je prošlo. Što se prije makne iz politike uopće, to bolje za HDZ. Što dulje ostane ponavljati svoje konstrukcije po kojima je nekakva žrtva „harangi“ ili kako već kaže – to bolje po SDP. Barem su tu stvari jednostavne.