Hrvatska u dobrim odnosima s Iranom
Tekst se nastavlja ispod oglasa
ODNOSI Hrvatske i Irana, prve islamske azijske zemlje koja je priznala Hrvatsku, politički su dobri no Teheran i Zagreb teže jačati gospodarske veze što je naglasio i hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula koji je u ponedjeljak navečer doputovao u službeni posjet Teheranu.
U tome bi svoj interes trebale naći i hrvatske tvrtke od kojih su neke, proteklih desetljeća, u Iranu stvorile dobre reference.
Islamska Republika Iran priznala je Hrvatsku 1992., a iste su godine uspostavljeni i diplomatski odnosi te otvorena veleposlanstva. Dolazak ministra Picule u Teheran dogodio se nakon osmogodišnje stanke u posjetu hrvatskog šefa diplomacije Iranu.
Prvi hrvatski šef diplomacije koji je posjetio Iran bio je Zvonimir Šeparović koji je u Teheran stigao 1992. kada je potpisan i Memorandum o razumijevanju.
Slijedile su, idućih godina, razmjene posjeta hrvatskih i iranskih dužnosnika ali i gospodarstvenika - primjerice 1996. kada su Iran posjetila dva izaslanstva iz INA-e.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Iran i Hrvatska su 1994. potpisali sporazum o trgovini te ukidanju viza na diplomatske i službene putovnice i Memorandum o gospodarskoj suradnji.
Dobri su odnosi proživjeli i manje krize - tijekom oružanih sukoba Hrvata i muslimana u BiH, te pri glasovanju o rezoluciji UN-a o stanju ljudskih prava u Iranu 2002. kad je Hrvatska, unatoč snažnom lobiranju Iranaca, podržala rezoluciju Europske unije, koja u konačnici nije bila usvojena, čime je izazvala negodovanje iranske strane.
Iste je godine službeni Zagreb, na intervenciju Sjedinjenih Država, odustao od već dogovorenog posla gradnje patrolnih čamaca u brodogradilištu Greben na Korčuli, a Iran reagirao odustajanjem od već dogovorene, 4. sjednice Mješovitog hrvatsko-iranskog odbora za gospodarsku suradnju u Zagrebu.
No u rujnu 2002., na 57. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda ministar Picula susreo se s iranskim kolegom Kamalom Harazijem kada je dogovoreno da treba unaprijediti gospodarsku suradnju i predloženo sazivanje Mješovitog odbora za gospodarsku suradnju.
Prema najavama, takav se sastanak očekuje u lipnju.
Ukupna robna razmjena u 2002. iznosila je 7 milijuna dolara, što je u odnosu na 2001. porast za 50 posto.
Za aktualnu godinu predviđen je i posjet predsjednika iranskog parlamenta Mehdija Karubija Hrvatskoj, a poziv bi mu, za boravka u Teheranu, trebao uručiti ministar Picula.
Predsjednik države Mohamed Hatami trebao bi također stići u uzvratni službeni posjet Hrvatskoj nakon što je predsjednik Stjepan Mesić posjetio Iran 2001. To bi se, kako se očekuje, moglo ostvariti do kraja mandata obojice predsjednika.
U travnju 2002. u Iranu je boravilo saborsko izaslanstvo a početkom godine iransko parlamentarno izaslanstvo uzvratilo je posjet.
Mjesto hrvatskog veleposlanika u Teheranu upražnjeno je od studenoga 2000. a Hrvatska je predala iranskoj strani zahtjev za agreman.
U tome bi svoj interes trebale naći i hrvatske tvrtke od kojih su neke, proteklih desetljeća, u Iranu stvorile dobre reference.
Islamska Republika Iran priznala je Hrvatsku 1992., a iste su godine uspostavljeni i diplomatski odnosi te otvorena veleposlanstva. Dolazak ministra Picule u Teheran dogodio se nakon osmogodišnje stanke u posjetu hrvatskog šefa diplomacije Iranu.
Prvi hrvatski šef diplomacije koji je posjetio Iran bio je Zvonimir Šeparović koji je u Teheran stigao 1992. kada je potpisan i Memorandum o razumijevanju.
Slijedile su, idućih godina, razmjene posjeta hrvatskih i iranskih dužnosnika ali i gospodarstvenika - primjerice 1996. kada su Iran posjetila dva izaslanstva iz INA-e.
Dobri su odnosi proživjeli i manje krize - tijekom oružanih sukoba Hrvata i muslimana u BiH, te pri glasovanju o rezoluciji UN-a o stanju ljudskih prava u Iranu 2002. kad je Hrvatska, unatoč snažnom lobiranju Iranaca, podržala rezoluciju Europske unije, koja u konačnici nije bila usvojena, čime je izazvala negodovanje iranske strane.
Iste je godine službeni Zagreb, na intervenciju Sjedinjenih Država, odustao od već dogovorenog posla gradnje patrolnih čamaca u brodogradilištu Greben na Korčuli, a Iran reagirao odustajanjem od već dogovorene, 4. sjednice Mješovitog hrvatsko-iranskog odbora za gospodarsku suradnju u Zagrebu.
No u rujnu 2002., na 57. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda ministar Picula susreo se s iranskim kolegom Kamalom Harazijem kada je dogovoreno da treba unaprijediti gospodarsku suradnju i predloženo sazivanje Mješovitog odbora za gospodarsku suradnju.
Prema najavama, takav se sastanak očekuje u lipnju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ukupna robna razmjena u 2002. iznosila je 7 milijuna dolara, što je u odnosu na 2001. porast za 50 posto.
Za aktualnu godinu predviđen je i posjet predsjednika iranskog parlamenta Mehdija Karubija Hrvatskoj, a poziv bi mu, za boravka u Teheranu, trebao uručiti ministar Picula.
Predsjednik države Mohamed Hatami trebao bi također stići u uzvratni službeni posjet Hrvatskoj nakon što je predsjednik Stjepan Mesić posjetio Iran 2001. To bi se, kako se očekuje, moglo ostvariti do kraja mandata obojice predsjednika.
U travnju 2002. u Iranu je boravilo saborsko izaslanstvo a početkom godine iransko parlamentarno izaslanstvo uzvratilo je posjet.
Mjesto hrvatskog veleposlanika u Teheranu upražnjeno je od studenoga 2000. a Hrvatska je predala iranskoj strani zahtjev za agreman.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati