POSLJEDNJE istraživanje Crobarometra otkrilo je da hrvatske građane, sasvim očekivano, najviše brinu nezaposlenost, visoke cijene, korupcija, male plaće i životni standard. Pa ipak, samo četiri (nije greška: samo četiri) posto ispitanika priznalo je da među najveće probleme današnje Hrvatske spada nestručna Vlada i loša vlast. Dakle, ista ona Vlada koja je odgovorna za najveće probleme u društvu.

Možda je to paradoks. A možda i nije. Možda je za nekoga paradoksalna činjenica da 80 posto građana misli da se Hrvatska kreće u pogrešnom smjeru, dok istodobno raste povjerenje u rad Vlade, a HDZ postojano uživa status najsnažnije hrvatske stranke. A možda ni to nije paradoks. Možda je sve to sasvim očekivano.

Hrvatska kao brod koji je doživio havariju

Hrvatsku danas treba promatrati kao brod koji je doživio havariju daleko na pučini. Na malodušnu posadu srušila se sva nesreća ovog svijeta, vladaju glad, žeđ i boleštine, vjetra nema, vesla su potrgana, pomoći niotkuda, a kapetan sa svojim časnicima za to vrijeme uživa na komandnom mostu, za sve optužuje višu silu i samo vodi brigu o tome da na brodu ne izbije pobuna. Zasad mu to uspijeva. Unatoč tome što je iznevjerio obećanje kako će pokrenuti havarirani brod, on i dalje uživa povjerenje svoje demoralizirane posade. Istina, problemi su veliki, spasa još nema na vidiku, ali kapetan je za to - misle unesrećeni - najmanje kriv. Sve je to, naime, viša sila.

Dakle, kapetanova, pardon, premijerova strategija postojano daje ploda. Zašto je onda mijenjati? U društvu vladaju pesimizam i dezorijentiranost, ali i uvjerenje da je za to najmanje odgovorna aktualna vlast. Iako nije smanjila nezaposlenost, nije obuzdala visoke cijene, nije iskorijenila korupciju, nije smanjila inflaciju i podigla životni standard, još uvijek joj se vjeruje. Pa što ako se takva taktika ne može nazvati vladanjem, nego natjecanjem u popularnosti? Bitno je da vlast vodi računa o dvije stvari: da brod ne potone i posada se ne pobuni. Ostalo će doći samo po sebi.

Mogućnost postoji i ne postoji

I upravo zato hrvatska Vlada plaća nova vrata na crkvi Svetog Roka na Vinjanima, a kao donator ostaje upisan dr. Ivo Sanader. Zato premijer preko noći odustaje od radnog vremena trgovina i daje nalog da se ono produlji. Zato ministar Dragan Primorac pod pritiskom klinaca poništava odluku o državnoj maturi te najavljuje da će "ministarstvo, odnosno on osobno" unesrećenom Miroslavu Maškarinu dati stipendiju za studij. Zato Sanader predlaže zamjenu dionica MOL-a i Ine, pa kad naiđe na kritiku, naglo odustane. Baš kao što je nakon četiri godine tvrdoglavog inzistiranja na nula promila naprasno od njega odustao ili kao što je ljutito (a ustvari dozlaboga neobavezno) poručio da trgovci ne smiju dizati cijene.

Isti onaj koji je u kampanji pljuvao SDP zbog "piškit ću, kakit ću" ponašanja, sada na potpuno isti način nastoji održi vlast na havariranu brodu. Pod parolom "Mogućnost postoji i ne postoji, kako se uzme" Sanader i njegovi ministri savršeno demonstriraju kako se umjesto mukotrpnog vladanja može lagodno održavati na vlasti. Kako možete plutati, umjesto da plovite. Želite piti dok vozite? Pa evo vam. Želite u šoping nedjeljom? Pa evo vam i to. Želite prodavati do ponoći? Može. Ne želite privatizaciju brodogradilišta? Dobro, onda nećemo. Smetaju vam poskupljenja? "Trgovci su krivi za inflaciju! Dobili su poticaje, a sad dižu cijene! Vratite dio profita i marža!". Smetaju vam postojeći zakoni? Samo recite, ja ću ih poništiti. Želite pokrenuti Hrvatsku? Glasajte za mene.

Nakon glasanja nema kajanja

I ljudi glasaju. A budući da nakon glasanja nema kajanja, nitko ne želi priznati da su upravo oni koje su birali nesposobni, nestručni i stoga odgovorni za sve ono loše što se događa u Hrvatskoj. Najporaznija je, međutim, činjenica da vlada može imati utjecaja upravo na ona pitanja koja građane najviše muče. Ona nisu ovisna o višoj sili, lošem vremenu i svjetskim kretanjima, već (i) o sposobnosti Vlade da amortizira i prebrodi krizu, pokrene gospodarstvo i na kraju krajeva, ispuni predizborna obećanja. I eto, budući da nije sposobna, Sanaderova PR mašinerija makar je uvjerila ljude da nije odgovorna. Cilj je ispunjen: brod još nije potonuo, a posada se još nije pobunila. Idemo dalje.