Hrvatski prijevod Hartmannove "Etike"
Tekst se nastavlja ispod oglasa
NAKLADA "Ljevak" objavila je hrvatski prijevod "Etike" Nicolaija Hartmanna, njemačkoga filozofa s početka prošloga stoljeća, nastavljajući tridesetogodišnju tradiciju Filozofske biblioteke u sklopu koje su objavljena mnoga važna djela europske filozofske misli.
Nicolai Hartmann (1882.-1950.) profesor filozofije u Marburgu, Koelnu, Berlinu i Goettingenu, započeo je svoj filozofski put kao novokantovac a nastavio kao fenomenolog Husserlove škole, napisavši značajna djela iz gotovo svih filozofskih disciplina, spoznajne teorije, ontologije, etike, filozofije prirode i estetike.
Još ranije je u istoj biblioteci nekadašnjega izdavačkog poduzeća "Naprijed" objavljeno glavno i najpoznatije Hartmannovo djelo -"Osnovne crte jedne metafizike spoznaje".
Hartmannovu "Etiku" koja je prvi put objavljena 1926., uz Aristotelovu "Nikomahovu etiku" i Kantovu "Kritiku praktičkog uma" i "Metafiziku ćudoređa", mnogi smatraju najljepšim i najsveobuhvatnijim djelima praktične filozofije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Naime, još od Aristotela filozofija se dijeli na dva dijela teorijski (fizika, matematika i metafizika) i praktični (etika, politika i ekonomika).
Opisi moderna čovjeka koje je Hartmann dao početkom prošloga stoljeća u uvodu "Etike" i danas odzvanjaju istom jačinom.
"Moderan čovjek nije samo u nemiru i žurbi, on je također otupio, on je blaziran, njega ništa više ne uzdiže, ne zahvaća, ne dohvaća u njegovoj najunutarnjijoj sferi", pisao je Hartmann, napominjući kako čovjeku "nedostaje mira i kontemplacije", kako je to život "nespokojstva i žurbe, natjecanja bez cilja i promišljenosti".
"Tko se načas zaustavi, u sljedećem je času već prevladan. I kao što se smjenjuju zahtjevi izvanjskog života, tako se smjenjuju i dojmovi, doživljaji i senzacije. Uvijek gledamo ono najnovije, nama vlada ono posljednje, a pretposljednje je zaboravljeno, još prije nego je pravo viđeno, da ne govorimo pojmljeno. Živimo od senzacije do senzacije. I naše ulaženje u stvar je površno, naši se vrijednosni osjećaji otupljuju u lovu na ono senzacionalno", upozoravao je Hartmann, koji se zauzimao za "buđenje vrijednosne svijesti".
Prevoditelj "Etike" (798 str.) Marijan Cipra smatra kako unatoč pokušaju uspostavljanja etike fenomenološkoga stajališta (Hartmann i Scheler) u 20. stoljeću ostao je dominantan stav o nemogućnosti etike, a povijesnom se zbiljom, kako napominje, šire moralni skepticizam, cinizam i nihilizam.
Pogovor Hartmannovoj "Etici" - Kriza etike u moderni i Hartmannova etika, napisao je Hotimir Burger.
(Hina) mc mć
Nicolai Hartmann (1882.-1950.) profesor filozofije u Marburgu, Koelnu, Berlinu i Goettingenu, započeo je svoj filozofski put kao novokantovac a nastavio kao fenomenolog Husserlove škole, napisavši značajna djela iz gotovo svih filozofskih disciplina, spoznajne teorije, ontologije, etike, filozofije prirode i estetike.
Još ranije je u istoj biblioteci nekadašnjega izdavačkog poduzeća "Naprijed" objavljeno glavno i najpoznatije Hartmannovo djelo -"Osnovne crte jedne metafizike spoznaje".
Hartmannovu "Etiku" koja je prvi put objavljena 1926., uz Aristotelovu "Nikomahovu etiku" i Kantovu "Kritiku praktičkog uma" i "Metafiziku ćudoređa", mnogi smatraju najljepšim i najsveobuhvatnijim djelima praktične filozofije.
Opisi moderna čovjeka koje je Hartmann dao početkom prošloga stoljeća u uvodu "Etike" i danas odzvanjaju istom jačinom.
"Moderan čovjek nije samo u nemiru i žurbi, on je također otupio, on je blaziran, njega ništa više ne uzdiže, ne zahvaća, ne dohvaća u njegovoj najunutarnjijoj sferi", pisao je Hartmann, napominjući kako čovjeku "nedostaje mira i kontemplacije", kako je to život "nespokojstva i žurbe, natjecanja bez cilja i promišljenosti".
"Tko se načas zaustavi, u sljedećem je času već prevladan. I kao što se smjenjuju zahtjevi izvanjskog života, tako se smjenjuju i dojmovi, doživljaji i senzacije. Uvijek gledamo ono najnovije, nama vlada ono posljednje, a pretposljednje je zaboravljeno, još prije nego je pravo viđeno, da ne govorimo pojmljeno. Živimo od senzacije do senzacije. I naše ulaženje u stvar je površno, naši se vrijednosni osjećaji otupljuju u lovu na ono senzacionalno", upozoravao je Hartmann, koji se zauzimao za "buđenje vrijednosne svijesti".
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Prevoditelj "Etike" (798 str.) Marijan Cipra smatra kako unatoč pokušaju uspostavljanja etike fenomenološkoga stajališta (Hartmann i Scheler) u 20. stoljeću ostao je dominantan stav o nemogućnosti etike, a povijesnom se zbiljom, kako napominje, šire moralni skepticizam, cinizam i nihilizam.
Pogovor Hartmannovoj "Etici" - Kriza etike u moderni i Hartmannova etika, napisao je Hotimir Burger.
(Hina) mc mć
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati