54.158.21.176 US
 

HSP-u "15 puta" manje mandata, Mirogojskim mališanima tek jedna ruka

Piše:
ponedjeljak, 26.11.2007. 18:44
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

LUZERI ovih izbora su se o izborni prag stropoštali tako glasno i bolno da će pravaše u Saboru predstavljati tek usamljeni Anto Đapić, a HSU je nakon burnog ulaska u hrvatski parlament, pred političku smrt prešao u logičnu umirovljeničku fazu.

Ni Pere i Peje, ni Ruže i Mate

"Biti ću realan, za razliku od mojih u stranci, koji su preoptimistični jer u kampanji zavlada groznica i čini se da nas je više nego što u stvari jest. Mi smo unikatna hrvatska stranka i o tome trebamo voditi računa. Zadnji put sam procijenio pet do sedam zastupnika, a imali smo osam. Sada procjenjujem da ćemo imati 12 do 15 zastupnika", izjavio je Anto Đapić u intervjuu za Index mjeseca dana prije nego je njegova stranka giljotinirana na izborima.

Katastrofa je čak preblaga riječ za poniženje koje je na izborima pretrpio HSP, a ako je vjerovati objašnjenju koje su ponudili oni sami - da im je glasove izbio HDZ propagandom "glas za HSP je glas za SDP" - točnom se pokazala sva okrutnost hrvatskog političkog bestijarija, kao i otklon Sanaderovog od izvornog Tuđmanovog HDZ-a koji je tolerirao HSP kao desniji privjesak u Saboru, a Đapić prema transkriptima iz Predsjedničkih dvora išao na Pantovčak na poklonstvo Vrhovniku nudeći da će po njegovoj zapovijesti razbijati i oporbu koje je navodno bio dijelom.

Tuđmanov vođa diplomacije, kao i zaokret iz crne prema sivoj retorici i boji su pomogli da im se na ručkove odazivaju i zapadni diplomati, a broj saborskih mandata naraste na sedam u prošlom sazivu jer su birače koji su im tradicionalno naklonjeni uspijevali uvjeriti kako nisu doživjeli kopernikanski, nego tek granićevski obrat, kako je tumačio Ivić Pašalić.

Ali, sve što su tokom proteklog olimpijskog ciklusa gradili s Perinim ispravcima netočnih navoda i borbi policajke Ruže s korčulanskim kartelom se srušilo u dva mjeseca, odlaskom saborskog pučkog tribuna Tončija Tadića, a posljednji čavli u lijes ambicija o stranci bez koje se neće moći sastaviti vlada su im zakucali nespretno prtljanje o tome kome će se postizborno prikloniti (a koje je shvaćeno kao nutkanje SDP-u) i HDZ-ovo objašnjenje biračima da će glasajući za pravašku strančicu rasuti ključne glasove koji bi spriječili dolazak crvenih na vlast.

HSP je potom nastojao poentirati s doskočicom o "sijamskim blizancima", ali ona nije našla odjeka kod biračkog tijela koje je primjerice u Slavoniji radije odabralo HDSSB, iako je Đapić prije mjesec dana u intervjuu za Index smjelo predviđao kako Glavaševa stranka koja se "okrenula protiv njega u Osijeku ljubomorna na HSP-ove i njegove uspjehe u vladanju gradom neće prijeći ni izborni prag u 4. jedinici".

Nema nikakve dvojbe kako su tri glasa koja je osvojio HDSSB upravo glasovi koje je Đapić ukalkulirao u brojku s kojom je namjeravao ući u Sabor, ali je očigledno precijenio (ili podcijenio) birače u Slavoniji.

Ante sam na svijetu

Đapić je razočaranje debaklom na nacionalnoj razini, suprotno dotadašnjem vladanju kapetana koji ostaje na brodu koji tone, odlučio prekinuti bijegom u Osijek, kako bi vidao rane pobjedom na lokalnim izborima i utješnom nagradom osječkog gradonačelnika, ali i tamo je naletio na novu pat poziciju, tako da će sve ovo samo ubrzati njegovu već prije donesenu odluku da se povuče s mjesta predsjednika stranke

Kada već nije konzultirao astrologe prije ovakvog pomračenja na svim poljima političke bojišnice, barem bi mogao imati jednu korist od svih onih živopisnih kadrovskih pojačanja koja su trendovski uskočila na HSP-ov vlak prije nego li je nestao u izbornoj provaliji: uz reinkarniranog bana Leticu koji je do kraja redikulizirao sebe na političkoj sceni, o uzrocima potopa bi mu egzaktne pokazatelje na temelju raznih silnica objašnjenje mogao dati kontrašpijunski ekspert iz KOS-ove baze na Banjici - Davor Domazet Lošo, novokooptirani član HSP-ovog "Glavnog stana"

Dobrodošao kraj umirovljeničke interesne skupine u Saboru

S nježnih i nepunih 50 godina, Puležan Silvano Hrelja je daleko od percepcije tipičnog jordanovskog penzića koji rukama punih staračkih pjega za jaja drži Ivu Sanadera i "diktira" uvjete podrške Vladi isplatom ukradenih mirovina, ali je jedini njihov kandidat koji su uspio probiti u Sabor iako su im "reprezentativna i najveća" istraživanja davala čak šest do sedam mjesta.

Nije pomogla ni najava promjene imena

Zastupnik Hrelja je nastojao da se podsmjehivački odnos prema stranci ublaži i promjenom imena kako ih više ne bi sprdali da se "umirovljenici reklamiraju kao budućnost Hrvatske", a novo ime je trebalo biti Hrvatska stranka rada jer kako je objasnio Hrelja: "Mi u suštini jesmo stranka rada jer se bavimo živim i minulim radom".

Problem je i nastao kada se HSU pokušao predstaviti kao ono što nije: politička stranka, a prilično su laka meta postali kada je Jordan krenuo sa spotovima u kojima sjedi na kauču okružen djecom, što je zgodno ako čovjek njegove dobi reklamira  "Slatku tajnu" ili "Werther's Original", dok je ovako izazivalo zdravi smijeh.

A na početku je za umirovljenike početak političkog života usprkos njihovoj poodmakloj dobi krenuo upravo adolescentski burno; prije četiri godine su izborili čak tri mandata, zajedno s predstavnicima srpske nacionalne manjine su se zaljubili u HDZ-ovce, veza je konzumirana i na najvišoj razini, a u znak zahvalnosti za potporu Sanaderovoj vladi stigli su sporazumi o povratu mirovina koje je zamračila HDZ-ova vlast iz 90-ih.

Osim ispravljanja te povijesne i od prijašnje verzije stranke naslijeđene nepravde Premijer je obećao i povećanje bijedno niskih mirovina, a na kraju je naravno na tome poentirao Sanader, a ne Jordan. HSU-u nije pomoglo što je predsjednik njihove stranke onemoćalim glasom pred izbore podsjećao da povratak otetih mirovina i povećanje postojećih nije zasluga vladajućeg HDZ-a nego njihovih starijih partnera jer je mirovine Sanader već ubrojio na plakate s ostalim ostvarenjima.

Umirovljenička stranka se na grbači opravdanog bijesa najobespravljenijeg HDZ-ovog stališa doteglila u Sabor i taj povijesni trenutak je ispunio svoju tragičnu svrhu i pragmatično rečeno, sada je vrijeme da penzionersko udruživanje u stranke prepustimo hrvatskoj političkoj povijesti, a sljedeće četiri godine u praksi će nas mladi penzioner Hrelja podsjećati na žalosnu ideju i motiv oko koje su se politički okupili predstavnici umirovljenika: oni su  na sramotu "oba" HDZ-a bili nužno zlo koje je poslužilo povratku otetog.

Ili kako bi rekao Jordan na jednom od skupova u izjavi koja mu je ustvari epitaf: "HSU je stranka koja je na početku poslanja koje ćemo završiti kada Hrvatska dosegne standard razvijenih europskih zemalja. Ja i moji iz stranke prijatelji to nećemo doživjeti, ali nasljednicima želimo ostaviti bolju Hrvatsku"

Zvonko Alač

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije