Svjedok optužbe Borisav Jović, jedan od najbližih suradnika Slobodana Miloševića 90ih godina, u utorak je na suđenju bivšem predsjedniku SRJ pred Haškim sudom (ICTY) zanijekao odgovornost JNA za pokolj na Ovčari i granatiranje Dubrovnika 1991.

Jović (75), član predsjedništva SFRJ od 1989. do raspada 1992., i čelnik Socijalističke partije Srbije (SPS) do 1995., koji je u Miloševićevoj optužnici naveden među sudionicima "zajedničkog zločinačkog pothvata", sub poenom je pozvan da svjedoči.

Na konstataciju tužitelja da je pokolj na Ovčari počinjen dok je on bio u Predsjedništvu SFRJ nadređenom JNA, Jović je rekao kako "nitko iz JNA nije naredio niti sudjelovao u tom pokolju".

Na pitanje da li prihvaća činjenicu da je JNA '91. granatirala Dubrovnik, Jović je rekao da "ne prihvaća", objasnivši kako je vrh JNA obavijestio Predsjedništvo da vojska ne granatira Dubrovnik te da su samo dvije granate "greškom" ispaljene na Stari grad.

Tužitelji su tada u sudnici prikazali snimke napada na Dubrovnik i njihovih posljedica, no Jović je ostao pri svom iskazu, dvojeći oko pomoći snimaka kod utvrđivanja istine.

"Predsjedništvo je bilo čvrsto protiv toga da se Dubrovnik uopće dira", ustvrdio je.

Uz Jovićevo svjedočenje, optužba je u spis dokaza uvela njegovu pisanu izjavu na 40 stranica, temeljenu na njegovim dnevničkim zapisima "Posljednji dani SFRJ" i "Knjizi o Miloševiću".

Jović je potvrdio da je Milošević "više od desetljeća bio glavna politička ličnost u Srbiji s apsolutnim autoritetom i presudnim utjecajem na sve odluke i zbivanja".

Jović u izjavi navodi kako je s Miloševićem imao više od 100 sastanaka, te da su strateške odluke raspravljane na sastancima "šestorke" - njega, optuženog, Branka Kostića, Momira Bulatovića te generala JNA Veljka Kadijevića i Blagoja Adžića.

Glavni tužitelj Geoffrey Nice ispitivao ga je o pojedinim dijelovima izjave, vezanim uz ulogu Predsjedništva u raspadu SFRJ, utjecaju optuženog na JNA, priznanju novih država, zločinima nad Hrvatima u Krajini, Karađorđevu, pripremama za rat u BiH, mirovnim pregovorima i paravojnim snagama.

Jović je rekao da su paravojne snage "odlukom Predsjedništva bile stavljene pod kontrolu JNA te samo tako angažirane na ratištima".

Za Željka Ražnatovića Arkana je rekao da je bio povezan s policijom Srbije i s JNA te da je postao "država u državi".

Milošević svoju obranu često zasniva na prebacivanju odgovornosti za zločine na paravojne snage, uz amnestiranje JNA i vojske RS.

Na traženje tužitelja Jović je objašnjavao i svoje navode o "oslobođenim teritorijima" u Hrvatskoj, rekavši kako su to bila "područja pod vlašću regularnih lokalnih tijela srpskog naroda".

Na pitanje kako su Hrvati od tamo protjerani a njihova imovina uništena i spaljena, Jović je odgovorio da se u Predsjedništvu nitko nije zalagao za to, a on je osobno tražio dolazak snaga UN-a i "političko rješenje nakon što je srpski narod obranjen silom".

Na pitanja o sastanku Milošević-Tuđman u Karađorđevu i dogovoru o podjeli BiH, Jović je rekao da o tome ne može govoriti jer ga optuženi o tome nikada nije izvijestio.

Jović je u utorak svjedočio i o čestim kontaktima optuženog s Radovanom Karadžićem, o mirovnim pregovorima u Ženevi i Haagu, odbijanju "Vanceovog plana" u Kninu i drugim pitanjima.

Tužitelj će glavno ispitivanje završiti sutra, nakon čega je Miloševiću ostavljano šest sati za protuispitivanje svog bivšeg najbližeg suradnika, kojeg je 1995. smijenio sa svih funkcija zbog, po njega, kompromitirajuće knjige "Posljednji dani SFRJ".

Jović se i danas u sudnici žalio kako mu nikada nisu objašnjeni razlozi za smjenu i da ga danas ne pozivaju na državne proslave.

(Hina) dh br