OBRANA bivšeg čelnika pobunjenih Srba u Kninu Milana Martića usprotivila se prijedlogu Tužiteljstva Haškoga suda da se optuženiku sudi zajedno s vođom srpskih radikala Vojislavom Šešeljem i bivšim čelnicima Službe državne sigurnosti Srbije Jovicom Stanišićem i Frankom Simatovićem, ocjenjujući da bi zajedničko suđenje "bilo iracionalno" te bi izazvalo nerazumnu odgodu početka suđenja Martiću, koji je u pritvoru od 15. svibnja 2002.

"Obrana smatra da Tužiteljstvo nije dokazalo Raspravnome vijeću da ta tri predmeta treba spojiti u jedno suđenje. Zajedničko suđenje bilo bi iracionalno i nerazumno bi odgodilo početak suđenja optuženome. Obrana zato traži da Vijeće odbaci prijedlog", navodi se u podnesku Martićeva branitelja, beogradskog odvjetnika Predraga Milovančevića.

Protiveći se prijedlogu o spajanju predmeta, koji je glavna tužiteljica Carla del Ponte podnijela 30. svibnja, Martićev branitelj je priznao da optužnice u sva tri predmeta sadržavaju vrlo slične optužbe glede tzv. "udruženoga zločinačkog pothvata", uz ogradu kako "odbija navode da su zločini za koje su optuženi bili dio zajedničke sheme, strategije ili plana".

Navodeći desetak razloga koji govore protiv zajedničkog suđenja, u podnesku se ističe da su razlike među ta tri predmeta "tolike da bi njihovo spajanje bilo nerazborito, iako možda dopustivo".

Martićev odvjetnik na prvo mjesto stavlja "velike razlike u činjeničnoj osnovi optužaba", ističući kako i samo Tužiteljstvo priznaje "različitu" činjeničnu osnovu kod Martića i Šešelja. Za optužnicu protiv Stanišića i Simatovića navodi se da se činjenična osnova dijelom preklapa kada su u pitanju zločini na teritoriju tzv. "SAO Krajine" iako Martić ima širi raspon zločina. Kad je riječ o ostalim područjima, tog preklapanja nema jer je Martić, primjerice, optužen za Zagreb, a oni za tzv. "SAO istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem" te Bijeljinu, Doboj, Zvornik i ostala mjesta u BiH. Predložene izmjene optužnica protiv Šešelja te Stanišića i Simatovića načinile bi još veće razlike, dodaje se u podnesku.

Martićev branitelj polemizira i s argumentom "sudske ekonomičnosti", koji je istaknulo Tužiteljstvo, pobijajući njegove navode o 29 zajedničkih svjedoka za Martića, Stanišića i Simatovića te dva zajednička svjedoka za Martića i Šešelja. "Čini se da bi od tih 29 svjedoka samo njih 12 svjedočilo uživo na zajedničkom suđenju, što, s obzirom na njihov ukupan broj, ne treba uvjeriti Vijeće u opravdanost spajanja."

Branitelj ističe da bi spajanje predmeta uzrokovalo dodatnu odgodu Martićeva suđenja, vezanu uz samu proceduru spajanja, objavu dokaznog materijala i Šešeljeve zahtjeve da mu svi materijali moraju biti dostavljeni tiskani na ćirilici. Također ističe ono što Martić spominje na svakoj statusnoj konferenciji, a to je navodno neravnopravno rangiranje njegova predmeta u nižu kategoriju važnosti od one za Stanišića i Simatovića, iako je, po njegovu mišljenju, riječ o mnogo složenijem predmetu.

Martić, koji je bio šef policije, a jedno vrijeme i "predsjednik" pobunjeničke paradržave u Kninu, u sudnici se znao žaliti da ga Haaški sud, "umjesto kao predsjednika, tretira kao rezervnog policajca".

Niža kategorija važnosti znači i manje novca koji ICTY odobrava obrani pa Martićev branitelj zaključuje da će manje novca, ako se predmeti spoje, uzrokovati slabiju pripremljenost obrane za suđenje, za razliku od branitelja Stanišića i Simatovića, što ugrožava osnovna prava optuženika.

Odvjetnik na kraju ističe da već godinu dana nije primio nikakav novac od Suda, te podsjeća Vijeće da još nije riješilo zahtjev za odobrenje isplate.

Martić (60) je optužen po osobnoj i zapovijednoj odgovornosti u 10 točaka za zločine protiv čovječnosti - progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; istrebljenje; ubojstva; zatvaranje; mučenje; nehumana djela; deportaciju; prisilno premještanje stanovništva i u devet točaka za kršenja ratnog prava i običaja - ubojstva; mučenje; okrutno postupanje; bezobzirno razaranje sela; uništavanje vjerskih i školskih ustanova, pljačku javne ili privatne imovine i napade na civile.

Tereti ga se da je sudjelovao u formiranju, financiranju, opskrbi, uvježbavanju i zapovijedanju policijskim snagama i Teritorijalnom obranom i službom sigurnosti tzv. "SAO Krajine i kasnije RSK", te da je poslije s njima sudjelovao u vojnim akcijama i zločinima počinjenim nad hrvatskim i drugim nesrpskim civilima i zauzimanju teritorija u Hrvatskoj i dijelovima BiH. Optužen je za sudjelovanje u udruženome zločinačkom pothvatu srpskog vodstva za stvaranja jedinstvene srpske države na zaposjednutim područjima, te da je planirao i naredio raketiranje Zagreba 2. i 3. svibnja 1995.

(Hina) xdh ysd