ZORAN LILIĆ, jugoslavenski predsjednik u razdoblju prije Slobodana Miloševića, svjedočio je u utorak pred Haškim sudom (ICTY) u procesu protiv svog nasljednika, pojašnjavajući razmjere utjecaja Miloševića na donošenje najvažnijih odluka u tadašnjem republičkom i saveznom vrhu.

Govoreći o Socijalističkoj partiji Srbije (SPS), Lilić je kazao da se radilo o brojčano najsnažnijoj stranci u tadašnjoj Jugoslaviji i na Balkanu u kojoj niti jedna odluka nije donesena bez Miloševićeva odobrenja.

"Odluke su se donosile u užem Miloševićevom krugu, pa preko suradnika prenošene na izvršni odbor koji je tim odlukama davao legitimitet. Taj je uži odbor praktički predstavljao vladu u sjeni ali niti jedna odluka nikada nije donesena bez Miloševićeva odobrenja", rekao je Lilić.

"SPS su, mogu reći, vodili Miloševićeva obitelj i uzak krug ljudi", rekao je.

Osvrnuo se potom na Jugoslavensku ujedinjenu ljevicu (JUL), stranku koju je 1995. službeno pokrenula Miloševićeva supruga Mira Marković, ali Lilić tvrdi da mu nije jasno je li JUL uistinu osnovala ona ili ipak Milošević.

Lilić je posvjedočio da je JUL postupno, s gospodarskog i medijskog aspekta, preuzeo sve značajnije funkcije u Srbiji a poslije i u Jugoslaviji, te da su obje stranke bile pod neprikosnovenim utjecajem Slobodana Miloševića.

Na pitanje tužitelja kakvo je stajalište Milošević zagovarao o Srbima izvan Srbije i Crne Gore, Lilić je odgovorio da je stav bio da "svaki narod u SFRJ ima pravo odlučivati o svojoj sudbini, ali da srpski narod želi živjeti u jednoj, a ne više država".

Govoreći o Vrhovnom savjetu obrane (VSO), koji su činili predsjednici Srbije, Crne Gore i SRJ, Lilić je kazao da se radilo o tri ravnopravna člana ali da je jedino predsjednik SRJ prenosio odluke na Vojsku Jugoslavije. I načelnik Generalštaba je, stoji u Lilićevu iskazu, bio odgovoran predsjedniku.

On je potvrdno odgovorio na pitanje tužitelja o pomoći SRJ i Vojske Jugoslavije Vojsci Republike Srpske i "vojsci republike srpske krajine", dodajući da je Milošević imao "značajan utjecaj" i kontrolu nad bosanskim i hrvatskim Srbima, te da je financijski kontrolirao i RS i "republiku srpsku krajinu".

Lilić također svjedoči da se 1995. godine u sklopu Vojske Jugoslavije, pod zapovijedanjem kapetana Dragana, provodila obuka dobrovoljaca za Republiku Srpsku i "republiku srpsku krajinu", a general Momčilo Perišić rekao je Liliću da se to "uradilo po nalogu Miloševića".

Lilić u svom iskazu tvrdi da ga je to zaprepastilo jer se odvijalo neposredno pred Daytonske sporazume i nakon pokolja u Srebrenici iza kojeg, uvjeren je Lilić, Milošević nije stajao.

"Bio sam stoga zaprepašten i šokiran, pa sam te centre ugasio potkraj rujna 1995.", rekao je Lilić.

Na upit jesu li oficiri Vojske Jugoslavije služili u Vojsci Republike Srpske i "vojsci republike srpske krajine", Lilić je odgovorio da su to "mogli dobrovoljno učiniti".

Pokušavajući dati jasnu sliku o opsegu Miloševićeva utjecaja, Lilić je istaknuo i njegovu moć i utjecaj na gospodarskom planu i planu vanjske politike. Milošević je imenovao direktore svih važnih poduzeća, a uspješno je kontrolirao i vanjsku politiku.

"Svi međunarodni pregovori o RS i "krajini" vođeni su s Miloševićem, ali, istaknuo je Lilić, moram reći da je međunarodna zajednica to prihvaćala". Za sebe tvrdi da nije bio uključen u međunarodne pregovore.

Za stanje na Kosovu, Lilić je kazao da je bio vidljiv "nedostatak koordinacije" između policije i vojske. On tvrdi da je Milošević imao puno više povjerenja u MUP, te je zbog toga odbio proglasiti izvanredno stanje i stanje neposredne ratne opasnosti kako ne bi uključio vojsku.

"Odbio je prijedlog generala Perišića da Vrhovni savjet obrane proglasi izvanredno stanje te se na taj način angažira VJ", kazao je.

Štoviše, Milošević iz VJ izdvaja Gardijsku brigadu i podčinjava je MUP-u. Perišić u pismu od 23. srpnja 1998. upozorava na nelegalno korištenje jedinica VJ i njezinu zloupotrebu, svjedoči Lilić i dodaje da Milošević nije prihvatio preporuke iz tog pisma.

Zoran Lilić obnašao je dužnost predsjednika SRJ 1993. do 1997. godine.