Ivan Jakovčić zna tajnu sretne veze
Foto: Srećko Niketić/Cropix
NIJE ključno pitanje kome treba IDS. Bitno je zapravo tko treba IDS-u.
Zoran Milanović naljutio se na svog koalicijskog partnera Ivana Jakovčića zato što se potpisivanjem sporazuma za projekt Brijuni rivijera uključio u predizbornu kampanju Jadranke Kosor. Zaboravivši pritom jednu mnogo važniju stvar: to je jednako tako bila i kampanja Ivana Jakovčića, istarskog župana i predsjednika IDS-a.
Njemu nikad nije bilo previše važno u čijoj kampanji on sudjeluje, dokle god netko drugi sudjeluje u njegovoj.
Godinu i pol u Vladi
Stoga povodom najnovije polemike Milanovića i Jakovčića, kao i nedavne opaske Radimira Čačića kako "IDS zapravo nije potreban Kukuriku koaliciji", treba okrenuti perspektivu i zapitati se tko je od njih zapravo potreban IDS-u?
U ovih dvadeset godina IDS je u državnoj vlasti sudjelovao tek godinu i pol dana. Deset godina je vladao Istrom i ratovao s Franjom Tuđmanom.
Deset godina župan
Onda se priključio oporbenoj Šestorki i došao na vlast. Ivan Jakovčić dobio je važnu i uglednu poziciju ministra europskih integracija, ali nije dugo u njoj izdržao. Nakon svađe s HSS-om oko Istarskog statuta koje se danas nitko ne sjeća, a poslužila je kao povod da se iz "vreće rogova" pobjegne preko Učke, IDS je napustio Šestorku, a Jakovčić postao župan.
Od tada je s Ivom Sanaderom surađivao bolje nego s Ivicom Račanom, a danas se svađa s koalicijskim partnerom Zoranom Milanovićem i sasvim dobro surađuje s Jadrankom Kosor. Jakovčiću je, dakle, svejedno. Kome onda nije?
Čačić i Jakovčić
“IDS-ov domet je najviše 35 tisuća glasova, što za ukupan rezultat naše koalicije ne znači puno", izjavio je nedavno Radimir Čačić. "IDS dobiva barem pet puta manje glasova od HNS-a i tri puta manje glasova od HSU-a. Savez za promjene može postići isti rezultat sa ili bez IDS-ovih glasova, pa se mnogi u HNS-u pitaju ima li uopće potrebe da IDS bude u našoj koaliciji”.
Oni postavljaju pitanja, a Zoran Milanović se boji odgovora. Ne zato što bi eventualnim isključivanjem IDS-a Kukuriku koalicija izgubila na snazi i izbornom potencijalu. Tri mandata IDS-a za lijevu koaliciju jednaka su kao tri mandata SDSS-a za HDZ.
Nije, dakle, stvar u matematici. Stvar je u psihologiji.
Zbog birača, javnosti, pa i političkih protivnika, Milanoviću zaključuje da je bolje da je u savezu s IDS-om nego da nije. Izgubio je prošle izbore jer je pomislio da može sam pobijediti HDZ i sada ne želi ponoviti istu grešku. Točnije, ne želi da mu je netko opet nabije na nos.
Milanovićev znak slabosti
I zato bi se ispadanje IDS-a, taman kad je okupio predizbornu koaliciju, protumačilo kao znak slabosti. A poznato je da birači ljevice na te znakove jako loše reagiraju.
Milanović stoga nema mnogo izbora. Njemu je važnije da je IDS nominalno u koaliciji, ako već nije brojčano. Nisu toliko bitna tri istarska mandata, koliko je važan psihološki učinak zajedničkog izlaska na izbore. S druge strane, Jakovčiću je svejedno.
Njemu je stalo da ljevica pobijedi u onolikoj mjeri koliko je svjestan da će on i dalje u Istri neometano vladati. Njemu je SDP blizak onoliko koliko je navikao živjeti s HDZ-om. A Milanović mu je drag onoliko koliko će mu biti koristan bilo koji premijer.
Nije to izdaja
Stoga je pretjerano Jakovčićev sporazum s premijerkom Kosor predstavljati kao izdaju partnera iz Kukuriku koalicije. On je u ova dva desetljeća već promijenio dovoljno partnera da ne bi bio spreman promijeniti i ove.
Za razliku od Milanovića i Čačića, Jakovčiću predstojeći izbori nisu "biti ili ne biti". Što god se dogodilo, njegov IDS će ostati tamo gdje je oduvijek i bio, a on će pokazati da je u svakoj sretnoj vezi ipak najvažnije misliti na sebe.
Ostale komentare autora pročitajte ovdje
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati