Jesu li uhićenja odbačenih političara loša vijest za Hrvatsku?
Foto: Damjan Tadić / Cropix
JESU li uhićenja visokorangiranih političara dobra ili loša vijest za Hrvatsku? Naizgled blesavo pitanje. Pa hrvatska javnost jedva je dočekala procesuiranja Berislava Rončevića i Damira Polančeca. I nije joj to dovoljno, već se sada zaziva istraga protiv Ive Sanadera, a iz nekih krugova čak i protiv Stjepana Mesića. Afera nikad dosta, narod vapi za raskopavanjem ruševina sedmogodišnje HDZ-ove vladavine. Europska unija udara tempo. Pa čak i HDZ na tome podiže rejting. Čini se da naprosto nema nezadovoljnih.
Uhićenja ubijaju optimizam?
Ali onda se pojavi Slaven Letica i izlije uspaljenoj javnosti čašu vode na glavu. On, naime, misli da ova uhićenja štete Hrvatskoj. Njezinu imidžu u svijetu. Ulagačkoj klimi. Čak i klimi u društvu. On misli da to ubija optimizam. Sve to otkrivanje kriminala i korupcije u vrhovima vlasti. I hapšenje odgovornih. Letica bi radije da svega toga nema, što se može razumjeti iz pozicije nekog tko si je utuvio u glavu da živi, recimo, u Finskoj. Ali za onoga tko živi u Hrvatskoj, u zemlji u kojoj je HDZ na vlasti punih 17 od ukupno 20 godina onoga što se u žargonu naziva demokracijom, neshvatljiva je logika da su uhićenja i otkrivanje afera odjednom loše vijesti.
Pogledajmo primjer Rumunjske (više) i Bugarske (manje). Te dvije zemlje ispunile su uvjete za pristupanje EU tek kad su se upustile u odlučan - i otvoren - obračun s političkom korupcijom. Padali su ministri i premijeri, a s njima i zadnje prepreke za ulazak u Europu. Očekuje se da bi tako moglo biti i s Hrvatskom.
Punom parom naprijed!
Nakon uhićenja Polančeca, Europska komisija pozdravila je odlučan obračun s korupcijom. "Očekujemo krajnje ozbiljan pristup, a vjerujemo da će postojati i pisani trag kako je Vlada RH ozbiljno shvatila izazove borbe protiv korupcije jer je taj proces nepovratan", izjavio je za Večernji list Paul Vandoren, šef delegacije Europske komisije u Hrvatskoj. Dakle, punom parom naprijed!
I tako, iz europske perspektive uhićenja nisu loša vijest. Ne bi smjela biti ni iz perspektive stranih ulagača, s obzirom na činjenicu da su oni u pravilu bili žrtve - a oni snalažljivi na kraju i korisnici - koruptivne mreže u koju su se upleli pri pokušaju poslovanja u Hrvatskoj. Sada bi im put navodno trebao biti otvoren.
Pokazna vježba ili iskren obračun?
Hrvatska, dakle, pokazuje odlučnost. Ako je to dobra vijest za europske birokrate i strane biznismene, zašto onda ne bi bila za Hrvatsku? Međutim, druga je stvar što - i tko - ostaje iza tih uhićenja. Radi li se samo o pokaznoj vježbi za spomenute Europljane, ulagače, promatrače i hrvatske birače ili se iza toga (za promjenu) krije iskrena namjera da se državnom kriminalu i vladajućoj korupciji presudi jednom zauvijek? I to od one vlasti koja je sve to generirala? Ako je pokazna vježba već propala u Rumunjskoj, zašto ne bi i u Hrvatskoj?
Nagledali smo se puno takvih vježbi, od Maestra nadalje. Kad god je zaškripilo, HDZ je nekoga bacio s palube. Bacio je Branimira Glavaša, bacio je Berislava Rončevića, sad će baciti i Damira Polančeca. I svaki put je za to dobio čestitke iz zemlje i inozemstva, kao da svi zaboravljaju kako se zapravo radi o raščišćavanju nereda koji je HDZ sam stvorio. Ono što bi trebale biti dobre vijesti za opoziciju, tako su ispale dobre vijesti za samu (korumpiranu) vlast. Narod hvali istu onu vlast koju je do jučer psovao.
HDZ se mijenjao, ali se nije puno promijenio
No koliko god HDZ bacao osumnjičene preko palube, ipak ih nije sve odbacio. Koliko god se žrtvovao, ipak se nije mnogo toga odrekao. Ne samo danas, već ni u proteklih 17 godina. I to je prava loša vijest. Ne ona o kojoj govori Letica, analitičar prerušen u političara (ili obrnuto), kad tvrdi kako uhićenja korumpiranih stvaraju lošu sliku o Hrvatskoj, nesigurnost i pesimizam.
Upravo suprotno, skrivanje korumpiranih i toleriranje kriminala stvaralo je dosad lošu sliku o Hrvatskoj. Kažu da korupcije ima i u razvijenim državama. Kako to znaju? Vidjeli su korumpirane pred sudom.
Šutnja je glasnija od uhićenja
Možda zvuči grubo, ali Rončevićeva afera kamioni nije u svojoj biti bila toliko strašna koliko je zastrašujuće bilo njezino višegodišnje zataškavanje. Šutnja je govorila o karakteru vlasti više od uhićenja. Slično je s Brodosplitom, Veronom i drugim aferama koje su postale obilježje HDZ-ove vladavine. A time i zaštitni znak ove Hrvatske.
I stoga, uhićenja visokorangiranih dužnosnika i raščišćavanje afera ne može biti loša vijest za Hrvatsku. Loše bi bilo da sve ostane na nekoliko egzemplara. Drugo je pitanje može li se Hrvatska, njezina javnost i građani, suočiti s pravom istinom. Onom koja se, recimo, razotkrila u Pukanićevim SMS transkriptima. I ona kojom sada prijeti Polančec, najavljujući kako će on još svašta reći. Jesmo li spremni na pravu sliku Hrvatske? Ili nas doista više ništa ne može iznenaditi?
Evo najlošije vijesti...
Ruku na srce, možda Letica nije skroz u krivu. Možda su ova uhićenja doista loša vijest za Hrvatsku, njezine građane, imidž u svijetu, perspektivu ulaska u EU. Dovoljno je samo pogledati tko se protiv te korupcije sada bori i tko ostaje na vlasti nakon što se obeščašćeni bace u tamnicu, pa da nas obuzme teška letargija. Jer, to je ono što ubija optimizam.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati