PRESUDA Žalbenog vijeća ICTYa u "slučaju Blaškić" od iznimne je važnosti ne samo za daljnji rad Haaškog suda nego i za razvoj međunarodnog prava u pogledu zapovjedne odgovornosti, ocijenio je u petak za Hinu hrvatski pravni stručnjak profesor Ivo Josipović.

"Odluka Žalbenog vijeća izvrstan je primjer interpretacije prava i njegove primjene na konkretni slučaj uz uvažavanje, ne samo Statuta ICTY, već i drugih izvora međunarodnog prava, relevantnih nacionalnih prava te doktrinarnih analiza", kazao je Josipović komentirajući za Hinu presudu generalu Tihomiru Blaškiću.

Žalbeno vijeće ICTY-a u četvrtak je prvostupanjsku zatvorsku kaznu Blaškiću smanjilo s 45 na 9 godina. Budući da će Blaškiću u zatvorsku kaznu uračunato i vrijeme koje je proveo u pritvoru Haškog suda, predsjednik ICTY-a Theodor Meron prihvatio je prijedlog Blaškićeve obrane da se on odmah pusti na slobodu. Meron je naredio da Blaškić u ponedjeljak bude pušten na slobodu.

"Bilo bi dobro da se i naši sudovi odvaže na takav pristup pravu u čijem je središtu, osim čitanja normi, i propitivanje njihova značenja, ponajprije s teleološkog aspekta", nastavlja Josipović te dodaje da je "točno, kao što navodi odvjetnik Nobilo, da je presuda od iznimne važnosti, ne samo za daljnji rad ICTY, već i za razvoj međunarodnog prava u pogledu zapovjedne odgovornosti".

"Tužiteljstvo, a i neke druge prvostupanjske presude, iako polazeći od načela krivnje, približili su zapovjednu odgovornost blizu objektivnoj odgovornosti. Ova presuda jasno uspostavlja kriterij prema kojemu zapovjednik za svoja naređenja (članak 7. stavak 1. statuta) odgovara u granicama toga načela (direktna zapovjedna odgovornost) i to prema kriteriju krivnje koji uglavnom odgovara našoj izravnoj namjeri (umišljaju)", ocijenio je za Hinu Josipović.

"S druge strane, sud je zaoštrio i odgovornost za tzv. zapovjednu odgovornost stricto sensu (članak 7. stavak 3. Statuta). Nije prihvatio da je kazneno odgovoran onaj zapovjednik koji je, istina uredno obavljao svoju odgovornost i nije znao ni imao obavijesti da mu potčinjeni pripremaju zločin, već samo onaj zapovjednik koji je imao obavijesti, ali ih je zanemario i propustio poduzeti radnje da se zločin spriječi", rekao je Josipović dodajući da je "dakle afirmirano načelo krivnje i uzročnosti djelovanja ili propuštanja zapovjednika u odnosu na zločin koji su počinili njegovi potčinjeni".

Nadalje, smatra Josipović, "žalbena je presuda jasnije postavila i kriterije za efektivno obnašanje zapovjedne odgovornosti, što je pretpostavka za krivnju zapovjednika, te jasno razlučila dva oblika zapovjedne odgovornosti".

"Dakle, može se reći da je Žalbeno vijeće interpretiralo zapovjednu odgovornost prema novim standardima, onima koji se jasno približavaju europskom kontinentalnom poimanju kaznene odgovornosti i koje je zagovarala i obrana generala Blaškića", nastavlja Josipović, dodajući da će "navedena odluka sigurno olakšati položaj svih okrivljenika kojima se sudi ili će se suditi temeljem zapovjedne odgovornosti".

"Kakav će to efekt konkretno imati na konkretne slučajeve kakav je generala Gotovine, vrlo je teško predvidjeti, jer je svaki slučaj složen i specifičan. U svakom slučaju, točno je da načelno poimanje zapovjedne odgovornosti kakvo je prihvatilo Žalbeno vijeće ide u prilog i olakšava obranu okrivljenika", zaključio je Josipović.