Kad će sindikati na ulicu? Čim Jaci predaju referat

Foto: Damjan Tadić / Cropix

U HRVATSKOJ trenutno ima 330 tisuća nezaposlenih, 70 tisuća ljudi radi bez plaće, desetine tvrtki su otišle u stečaj, a još desetinama prijeti takva sudbina. A što za to vrijeme rade sindikati? Pišu program.

I to ne bilo kakav program. Pravi pravcati referat. Koji ima i svoj naziv. Zove se - pazite sad - "Nova slika Hrvatske". I sadrži ne jednu, ne deset, ne pedeset, pa čak ni stotinu, već ravno - 128 točaka. Sto dvadeset i osam zahtjeva koji će biti predani Vladi na idućoj sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća.

Sindikati po skandinavski

A sve to pod parolom: ako već ne djeluješ lokalno, onda barem razmišljaj globalno. Ili po skandinavski: red prosvjeda, red štrajka, red pregovora. Samo bez prosvjeda i štrajka. A katkad i bez pregovora.

Ali neka više nikome ne padne na pamet postaviti pitanje gdje su sindikati, zašto ne organiziraju prosvjede, zašto ne prijete generalnim štrajkom u situaciji kad radnicima i građanima ove zemlje - pa čak i samim članovima sindikata - nikad nije bilo teže.

Sindikalni vođe razmišljaju. I to globalno. A ako već nisu izašli u prosvjed onda kad su prijetili da će to učiniti, zašto bi to učinili sada kad su prestali prijetiti?

Gdje je nestalo 717 tisuća glasova

Oni koji su na valu 717 tisuća potpisa građana na referendumu prijetili osnivanjem političke stranke, pa onda koketirali sa suradnjom s oporbenim strankama, pa svima pred nosom mahali prstom da su oni glavna politička snaga u zemlji, sada pišu program.

Sada kad su ljudi izašli na ulice, oni pišu program. Sada kada narod vrši pritisak da ova vlast što prije padne, oni pišu svoj maksimalistički, globalistički, galaktički popis političkih zahtjeva.

Društvo temeljeno na jednakosti

Oni kojih se ova vlast ima razloga najviše bojati zapeli su u prašnjavom kabinetu, zgrbljeni nad parolama o "društvu temeljenom na jednakosti" i o "radnicima koji žive od rada". Oni koji u ovoj zemlji više ne žive od rada, njih cirka 400 tisuća, očito nisu sindikalna briga.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Umjesto da sindikati izađu u prosvjed, kao snaga koja može okupiti najviše članova, oni se po tko zna koji puta upuštaju u pregovore s Vladom koja već sutra odlazi u povijest. Daju nekakve ultimatume premijerki koja ne samo da nema legitimitet i vjerodostojnost, nego ni volju učiniti ništa više od toga da pokuša preživjeti do izbora. A naročito nakon njih.

A generalni štrajk?

Jedina stvar koja bi mogla prisiliti ovu Vladu da konačno učini nešto - po mogućnosti raspiše izbore - jest generalni štrajk. Na prosvjede je već oguglala, ali štrajk bi je paralizirao. Tek kad bi sve stalo, HDZ bi shvatio da je pred zidom.

To su sve legitimne metode sindikalne borbe. Međutim, naši sindikati pišu programe. I potpisuju s Kosoricom neke sporazume. I čekaju referendum o referendumu. I bacaju u vjetar sve one potpise građana, njih 717 tisuća.

Ako već tvrde da se bore za radnike, a na to se svodila ona peticija za referendum, onda je možda sada pravo vrijeme da nešto učine. Ne sutra. Ne prekosutra. Ne do lipnja. Ne u rujnu. Ne prije izbora. A naročito ne poslije njih. Sad je vrijeme da se pokrenu. Danas. Večeras. Još uvijek stignu.

Sve se zna, samo se treba za to izboriti

Programi se znaju, zahtjevi se znaju, znaju se i odgovori faktički nepostojeće Vlade. Sve je to već poznato. Samo se treba za to izboriti. Ne sutra. Ne na GSV-u. Ne u predizbornoj kampanji. Ne kod novog premijera. Za njih se treba izboriti sada. Jer bi već sutra moglo biti kasno.

Kaže Mladen Novosel iz SSSH da bi se u prosvjed moglo ići "krajem ožujka ili početkom travnja", i to pod uvjetom da Vlada u roku od 30 dana ne ispuni zahtjev za isplatom plaća i doprinosa. Pa ako to nije riješila sve ove godine, zašto bi u mjesec dana? Nisu to pregovori s EU.

700 tisuća potpisa, 350 tisuća nezaposlenih, 128 sindikalnih zahtjeva

I tako dolazimo do paradoksa. Većina ljudi ove zemlje spasitelja vide u guverneru koji spašava banke i tajkune. Sindikate više nitko ni ne spominje. Baš kao ni onih 700 tisuća potpisa. Od svega toga ostale su programske točke - njih 128. Po jedna za svaki par nezaposlenih Hrvata.

 > Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara