Kakav debakl!
OVO JE VEĆ stvarno smiješno. Taman kad je SDP napokon prodao dobru foru u kampanji, plasirajući spot s kumicom Jadrankom Puž, kojega je na YouTubeu u jednom danu pogledalo 40 tisuća ljudi, otkrilo se da zvijezda spota uopće nije Jadranka Puž, nije kumica, nije cijeli život živjela u Hrvatskoj, a i pitanje je plaća li doista uredno poreze u Hrvatskoj s obzirom da je mirovinu vjerojatno zaradila izvan Hrvatske. I vjerojatno nema sestru Baricu. Kakav god bio, HDZ je barem pronašao pravog Niku Kovača. I njegova brata Roberta također. Pored svih ljudi na svijetu, SDP nije uspio pronaći autentičnu kumicu na Dolcu, onu koja zaista živi u Hrvatskoj i zaista u njoj plaća porez.
Kakav je to debakl. Sad više nitko neće pričati o dobroj fori s Jadrankom Puž, o tome kako je SDP zabio "kajlu" HDZ-u zbog njihova besramnog korištenja kapetana hrvatske nogometne reprezentacije, nego samo o tome da je SDP "lažirao" spot s kumicom. Možda ono nije pravi Milanović. Ni pravi Jurčić. A i ona Milanka Opačić izgleda malo sumnjivo. To je zaista jadno. Čak i za jadne kriterije koji vladaju u ovoj kampanji.
Nevjerojatno je, naime, da u trenutku kad hrvatsko tržište doživljava eksploziju PR-a i marketinških agencija, kad se reklame kvalitativno približavaju standardima zapadnih tržišta, moramo gledati nemaštovite spotove, diletantski snimljene i usput slušati šale koje zahtijevaju čitavu press konferenciju da se objasni biračima na kojim mjestima se moraju smijati. To je, naime, učinio HDZ-ov Gordan Jandroković tumačeći javnosti ono što nazivaju "izbornom šalom". Nitko nije skužio u čemu je fora s objavom SDP-ova programa na HDZ-ovoj internet stranici. Pa je zato Jandroković izašao pred novinare i objašnjavao "što je pisac htio reći". Tu je mrvio svašta, spominjao Jurčića i bla, bla, bla. I još nikome nije bilo smiješno. Možda je dobro zamišljeno, ali izvedba je očajna. Zamislite da Monty Pythoni uz svoje skečeve na DVD-u izdaju malu brošuricu u kojoj se tumači zašto je smiješan skeč sa španjolskom inkvizicijom. Nešto je smiješno ili nije. Tko je skužio, skužio je. Tko nije, nema popravnog ispita.
Smiješno je zapravo ono što bi trebalo biti smrtno ozbiljno. Recimo, spotovi HNS-a. Prvo, glavnu ulogu u spotovima, one nesretnice koja tobože zaustavlja prolaznike i pita ih za koga će glasati, nije dobila čak ni profesionalna statistica (kao u slučaju "Jadranke Puž" alias Olge Vuk), nego - tajnica u HNS-u! Drugo, spotovi svojom estetikom neodoljivo podsjećaju na one odvratne reklame za jeftine praškove za rublje, kad se ljude na cesti zalijeva kavom i čokoladom i onda ih se tjera da skidaju košulju i peru ih iza paravana. Ovdje čak neki klinci zbunjeno vrte glavom kad ih se pita zbog čega bi glasali za HNS, a Vesna Pusić im na to kaže: "Hvala". I treće, gdje je Čačić u cijeloj priči? Godina dana bjesomučne kampanje kojoj je Čačić kao kandidat za premijera trebao povući stranku iz blata, završila je tako da se Čačića povuklo u bezdan. Ima samo zbunjena tajnica koja tumara okolo s mikrofonom.
Dakle, žalosno je ono što bi trebalo biti smiješno. Smiješno je ono što je u svojoj biti žalosno. A onaj proplamsaj duha u kampanji s Jadrankom Puž naglo se ugasio čim se otkrilo da je HDZ barem pronašao originalnog manekena. Da vidimo hoće li u iduća tri dana netko nadmašiti tu ludost.
Tomislav Klauški
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati