KROZ policiju ljudi defiliraju kao kroz željeznički kolodvor. U tri dana saslušano je više od dvije stotine osoba. Novine se nadmeću u maštovitim konstrukcijama o ubojstvu Ivane Hodak: bila je trudna, njezin dečko bio je radikalni ljevičar, što je ljutilo njezina tatu radikalnog desničara, tu je i srbijanski boss Joca Amsterdam, zagrebački plejboj Ivor Vucelić, u blizini mjesta ubojstva viđen je bugarski auto, a Jelena Perčin otkazala je vjenčanje. Uglavnom, što se policijski šefovi više hvale da su "svakim danom sve bliže rješenju slučaja", postaje očito kako su zapravo - sve dalje.

Stara je to priča. Što je više imena u optjecaju, to je manje vjerojatno da će se nekoga pronaći. Što se policija više hvali opsežnošću istrage, to je jasnije da se vrti u krugu. Što se više fabularnih konstrukcija pušta u javnost, to je jasnije da se skreće pažnja s pravih tragova. Umjesto da se voda bistri, ona se samo dodatno zamućuje.

Nije li nevjerojatno da Zvonimir Hodak javno upre prstom u Hrvoja Petrača kao čovjeka odgovornog za ovo ubojstvo, a da policija puna četiri dana s njim ne obavi razgovor? Makar reda radi. Ako su mogli s dvjesto ljudi, mogli su s još jednim, pa makar i najočitijim sumnjivcem. Svi, uključujući državni vrh i oca ubijene Ivane Hodak, javno govore o mafiji, a policija se bavi ispitivanjem bivših ljubavnika, prijateljica, poznanika i susjeda. Ali ne i mafijaša. Temeljito, nema što.

 Činjenica da je policija morala ispitati čak 200 ljudi, sugerira da nema pojma što traži

Uglavnom, što istraga dulje traje, sve je više nedoumica. U prvom redu, činjenica da je policija morala ispitati čak 200 ljudi, sugerira da nema pojma što traži: ne zna ništa o mafijaškom miljeu, nema informacije od doušnika, a naročito od tajnih službi, prikupljanjem gomile nepotrebnih informacija samo zamagljuje prave odgovore. Nadalje, nije jasno u kojem smjeru cijela istraga ide: je li riječ samo o potrazi za počiniteljem ubojstva, kako je najavio premijer Ivo Sanader, ili policija i pravosuđe kreću u obračun s podzemljem?

Sjetimo se kako je novi ravnatelj policije Vladimir Faber svojedobno instaliran na čelo Policijske uprave u Osijeku sa zadatkom da riješi ubojstva srpskih civila iz 1991. i 1992. godine. I dok je on zdušno kopao po ratnoj prošlosti, po gradu za čiju je sigurnost bio zadužen fijukali su mafijaški meci, letjeli automobili u zrak i padale žrtve mafijaških obračuna. On je Glavaša strpao u pritvor, obrisao znojno čelo i zadatak proglasio obavljenim. Nadamo se da sličnu "efikasnost" neće pokazati na čelu Ravnateljstva policije.

Karamarkova SOA se više bavila progonom novinara nego snimanjem mafijaške scene

Prevelike nade ne budi ni Tomislav Karamarko. Njegova SOA više se bavila progonom blogera i novinara, poput Željka Peratovića, nego snimanjem mafijaške scene. Ako je, slučajno, i skupila podatke o mafiji, činjenica da ih nije prosljeđivala policiji razlog je za trenutačni otkaz, a ne za davanje povjerenja na čelu unutarnjih poslova. No, budući da podaci tajnih službi godinama kolaju novinarskim i političkim krugovima (na njih su se pozivali čak i neki novinski komentatori bliski Banskim dvorima), Karamarkova promocija sasvim je logična.

I onda, ako trud policije nekim čudom urodi plodom, ako nekim čudom pronađu počinitelja pa i naručitelja atentata, pa opet nekim čudom ustanove kako se uopće ne radi o mafijaškom ubojstvu, već o osveti bivšeg dečka ili ljubavnika ili poslovnog partnera, znači li to da će država obustaviti hajku na organizirani kriminal? Jer, upravo je ubojstvo Ivane Hodak bio povod za tu akciju. Sanadera je ono odmah asociralo na mafiju, zbog njega je najavio antimafijaške zakone i kadrovske promjene, ali što ako se ustanovi kako je to sve bila obična zabluda? Utoliko na cijelu ovu istragu treba gledati s velikom dozom sumnje. Ako se razvodni ili zapne, kako je to bilo u prethodnih 66 slučajeva mafijaških ubojstava, hoće li se zaustaviti i pravosudna mašinerija koju je Sanader pokrenuo u ratu protiv mafije?

U Hrvatskoj organizirani kriminal ne zaslužuje epitet "podzemlja", već prije "establišmenta"

U svemu tome, deklarativnoj odlučnosti države i reklamiranoj ažurnosti policije, ima još jedan problem. U Hrvatskoj organizirani kriminal ne zaslužuje epitet "podzemlja", već prije "establišmenta". Mafija se ne nalazi (samo) na cesti, među ćelavim grubijanima u bijesnim autima. Oni su samo klišeizirana kulisa za veliki kriminal koji se odvija u velikim tvrtkama, korporacijama, političkim kancelarijama, u holdinzima i na javnim nabavama. Pravi mafijaši nose kravate i nazivaju se poduzetnicima, političarima, ravnateljima, pročelnicima i kumovima. Oni ne pucaju i ne premlaćuju. Oni samo "vode poslove". I pletu interesnu mrežu koja će ih zaštititi od udara hrvatskog zakona.

Sa svakom razbijenom bandom pljačkaša dućana, banaka, trgovačkih centara, nekažnjen prođe jedan dobitnik namještenog javnog natječaja. Sa svakom otkrivenom bandom koja je opljačkala desetak tisuća kuna, nekažnjeno se izvuče neki lokalni dužnosnik koji je primio mito od milijun kuna. I sa svakim uhićenim ili ubijenim nasilnikom, svoju promociju u društvu doživi neki novi "poduzetnik". I sa svakim novima izborima, poraste utjecaj organiziranog kriminala.

Kriminal ipak predobro organiziran za našu policiju i pravosuđe

I što onda u ovakvoj državi uopće znači ta proklamirana borba protiv organiziranog kriminala? Hrvoje Petrač je u zatvoru, pa nismo baš osjetili slabljenje mafije. U tri godine od Petračeva uhićenja do ubojstva Ivane Hodak, država se pod Sanaderovim vodstvom tako uspješno borila protiv mafije, da smo iz mjeseca u mjesec slušali o sumnjivim poslovima u državnim tvrtkama i zagrebačkom Holdingu, o namještanju poslova u cestogradnji i infrastrukturnim projektima,. o premlaćivanju nepoćudnih osoba, o Brodosplitu i KIM-u, o satovima i Veroni i tko zna čemu još. Ulaze li i ti, još uvijek neriješeni, slučajevi u antimafijašku akciju hrvatske Vlade? Ili će policija uglavnom čistiti ulice od sitnih reketara, tabadžija i nasilnika s bijesnim autima i vrećicama kokaina? Da bi establišment mogao nesmetano nastaviti s radom.

Zbog svega toga, ova parada oko istrage, promenada u sjedištu zagrebačke policije, Sanaderova predstava i medijski cirkus ne daju prevelike nade da će se zadati udarac organiziranom kriminalu. Ako ni zbog čega drugog, a ono zato što je taj kriminal ipak predobro organiziran za našu policiju i pravosuđe.

Foto: Index