Foto:Goran Mehkek(Cropix)

JADRANKA Kosor ustvrdila je u petak kako je "smjena uprave Hrvatskih autocesta u Kalmetinim rukama". A u čijim je rukama smjena Božidara Kalmete?

Nije li to suludo? HDZ bi se zapravo trebao obračunati sam sa sobom. Stranački ministri koji su stvorili ovakav korumpirani sustav, trebali bi ga sada iskorijeniti. Isti oni koji su godinama promovirali jedan modus operandi, trebali bi ga sada okrenuti naglavce. One kojima su omogućavali da kradu, sada bi trebali smijeniti. Ili po narodski, oni koji su do jučer držali ljestve, danas glume policajce.

Uzdamo se u lopove da pronađu lopove

Zar bi se Božidar Kalmeta trebao obračunati s kriminalom u HAC-u? A tko će se onda obračunati s Kalmetom koji je taj kriminal godinama tolerirao, ako ne i stvorio i štitio? I tko će se po toj piramidi - ili prikladnije, ljestvama - obračunati s onima koji se svih ovih godina nisu obračunali s ministrom koji je tolerirao korupciju i kriminal?

Nije li to žalosno? Jadni kakvi jesmo, prisiljeni smo uzdati se u lopove da hvataju lopove. Jest da je HDZ sve upropastio, ali probajmo ga sada prisiliti da barem dio toga popravi. Da se obračuna makar s anomalijama. Da se donekle umanji šteta.

No, takve tlapnje očajnika čule su se i u eri Ive Sanadera. Bivšeg premijera smatralo se reformatorom koji će onu zločinačku organizaciju iz devedesetih preobraziti u modernu demokršćansku stranku. Nema više radikala, nema šovinista, nema kriminalaca. Ta opsjena trajala je godinama.

Sanader je dosta toga promijenio - ali na gore

Sanader je u tom periodu zbog pritiska javnosti smijenio Miomira Žužula, Berislava Rončevića, Ivicu Kirina, dizao ustaške spomenike u zrak, utišao radikale... I što se promijenilo? Ruku na srce, dosta toga - ali na gore. Danas je situacija umnogome lošija nego u devedesetima. Franju Tuđmana žigosali su zbog 200 tisuća maraka pronađenih u banci. Kad danas gledamo sve te satove, jahte, kućerine i stančuge državnih dužnosnika, dođe nam da pustimo suzu za sretnijim vremenima.

Dakle, kako prisiliti sustav da se bori sam protiv sebe? To izgleda otprilike ovako. Predsjednik Vlade čeka da ministar kazni neodgovorne u svom sektoru. Ministar se brani da ništa ne zna. Onda se teatralno smijene dva ili egzemplara. Egzaltirana javnost maše repom. I slavi se pobjeda. Samo ne znamo čija.

Treba žaliti Mravka i Buljubašića...

Na ritualnom razapinjanju pojedinaca poput Ivana Mravka i Rade Buljubašića, a sutra Jurice Prskala i još ponekog, profitiraju svi: pravosuđe koje je pokazalo da je sposobno istraživati korupciju, oporba i mediji koji su iznudili smjene, građani koji se nadaju kako je napokon odzvonilo korupciji, vlast koja se hvali da je okrenula novi list... I upravo na račun toga osnažila svoju poziciju. Neće zbog ovih afera pasti ni premijer, ni ministar. Štoviše, oni će za svoje poteze dobiti pljesak na javnoj sceni. I dobiti placet za buduća (ne)djela.

Treba žaliti sve one "mravke i buljubašiće" koji su vjerovali da mogu nesmetano zlorabiti državni proračun jer su ih nadređeni uvjeravali da on upravo tome i služi: pelješenju i parazitiranju. Kakvog smisla ima sada kriviti njih, a ne one koji su im to omogućili? Jer boreći se protiv egzemplara, korumpirani sustav zapravo se bori za vlastiti opstanak. On se ne reformira, već preživljava. Hobotnica u samoobrani reže krakove, ali samo kako bi joj izrasli novi.

Nema anomalija u sustavu koji je sam po sebi anomalija

I na kraju, trebamo li veseliti činjenici da je premijerka Kosor prepustila ministru Kalmeti da se riješi mangupa u HAC-u? Bez obzira što će to zapravo koristiti toj istoj premijerki, i tom istom ministru, i tom istom sustavu koji će na račun toga preživjeti.

Uzaludno je - da ne kažemo glupo - upozoravati na anomalije u sustavu koji predstavlja anomaliju sam po sebi. I očekivati od tog istog sustava da dokrajči ono što je oduvijek bio njegov razlog postojanja. I ono što ga postojano drži na životu. Korupciju i kriminal.