Foto: FAH

ISLAMSKI militanti vode rat protiv svih koji nisu zadrti i krvožedni muslimani. Uključujući miroljubive muslimane.

Prošlog su tjedna muslimanski radikali u Francuskoj ubili 17 nedužnih građana, od kojih 12 članova redakcije satiričnog tjednika Charlie Hebdo. Njihova krivnja? Karikaturama su “uvrijedili” odavna pokojnog proroka Muhameda.

Par dana kasnije, druga je skupina muslimanskih radikala – zloglasni nigerijski Boko Haram – poklao 2000 civila u gradu Bagi. To je dosad najveći masakr počinjen od bande koja, kao i pariški ubojice, tvrdi da djeluje u ime Alaha. Što su im žrtve skrivile? Nisu muslimani. Ili, nisu dovoljno ekstremni muslimani.

U nedjelju je u saudijskom gradu Džedi započela serija bičevanja 30-godišnjeg Raefa Badauija, osuđenog jer je na internetu kritizirao tamošnju vjersku policiju i surovi šerijatski zakon na snazi u Saudijskoj Arabiji.

Badaui je primio prvih 50 od planiranih 1000 udaraca bičem. Kriminalne vlasti planiraju mu isporučiti ostale udarce u 19 tjednih rata. Ako to preživi, provest će još osam godina u zatvoru.

Islamisti zli, pacifisti glupi

Nema, zapravo, ničeg novog. Islamski radikali – od kojih su neki na vlasti u utjecajnim muslimanskim državama, teroriziraju svoje i tuđe građane, neovisno o rasi i vjeri. Teror je dijelom motiviran pukim sadizmom, dijelom pljačkaškim porivima, dijelom željom za širenjem islama po svijetu.

Abu Bakr Al-Bagdadi, vođa Islamske Države, islamofašističke tvorevine uspostavljene na tlu istočne Sirije i sjevernog Iraka, jedan je u nizu ekstremista koji je najavio invaziju Europe čim se otvori prilika. Na meti su mu Pirinejski poluotok i cijeli Balkan plus Mađarska i Austrija.

Džihadistima je posao olakšan psihološkim obilježjima neprijatelja. Dok su islamisti zli, Europljani su – glupi. Velik dio njih, u svakom slučaju. Niti novi val islamističkog terora nije upalio lampicu u glavama milijuna pacifista, anarhista i krajnjih ljevičara, koji su na vijesti iz Pariza i Nigerije odgovorili bijesnim napisima na forumima i društvenim mrežama.

Jedni tvrde da su napade izrežirale i provele zapadnjačke snage. Drugi priznaju da su počinitelji muslimani, ali samo zato jer su ih na “očajnički čin otpora” natjerali – pogodili ste – zapadnjaci.

Nije isključeno da je zapad djelomično kriv za islamistički teror. Naime, Nigerija je u – zapadnoj Africi. Tamošnji islamisti regrutiraju i 10-godišnjakinje kao bombašice-samoubojice. U ponedjeljak je jedna ubila 16 i ranila 20 ljudi. Svojih sunarodnjaka, ne Francuza ili Amerikanaca.

Buncanje liberalne ljevice

Europski naivci, koji i dalje ne vide opasnost u islamskom džihadu – svetom ratu protiv nevjernika – istinski vjeruju da su sva zlodjela koja agresivni muslimani, samo razumljiva reakcija na navodne strahote koje u islamskim zemljama čine Amerikanci, Britanci, Francuzi, Židovi i drugi.

Po mišljenju liberalnih europskih “mislilaca”, zapadne intervencije u Afganistanu i Iraku i pomaganje libijskim pobunjenicima protiv pukovnika Gadafija dovoljno su opravdanje za silne pokolje koje islamisti čine od Nigerije i Malija na zapadu preko Sirije i Iraka, Afganistana i Pakistana do Filipina i Australije.

“Tako im (zapadnjacima) i treba, kad desetljećima ruše i ubijaju po muslimanskim zemljama”, fraza je koja se u ovom ili malo drukčijim verzijama ponavlja po internetskim forumima, fejsbučkim profilima i kolumnama. Najsporniji su, vele, američki napadi dronovima, bespilotnim letjelicama koje gađaju vođe terorista, ali često pogode civile.

Napadi dronovima doista su sporni s obzirom na to da što zbog tehnoloških, što zbog obavještajnih ograničenja ne uspijevaju postići visoku preciznost. Jedna statistika pokazuje da na svakog usmrćenog islamističkog lidera u Pakistanu i Afganistanu dolazi približno 28 ubijenih civila. SAD stvarno ne može biti ponosan na 1147 nedužnih žrtava neprecizno ispaljenih raketa tijekom osam godina korištenja ovog oružja.

Svaka nedužna žrtva izaziva žaljenje, ali postoji razlika u broju i namjeri. Razlika koju ovdašnji mrzitelji vlastite, zapadne civilizacije uporno previđaju: žrtve su dronova slučajne i neželjene. Civili nisu cilj ni američkih ni izraelskih raketa. Kad netko želi masakrirati civile, onda ih smakne na tisuće u razmaku od par dana, kao Boko Haram u Nigeriji ili Islamska Država u Siriji i Iraku.

Stradanja čestitih muslimana

Razumije se, većina muslimana ne snosi nikakvu krivnju za masakre. Obrnuto, oni koji ne dijele ratoborno i netolerantno tumačenje Kur’ana i sami su meta barbara i divljaka. Danas pitomi muslimani najčešće stradavaju od ruke ekstremnih muslimana, a ne od zapadnjačkih snaga.

Ako ste musliman u Iraku, Siriji, Afganistanu ili Pakistanu, puno su veći izgledi da će vas ubiti, mučiti, silovati ili osakatiti drugi musliman, nego da će vas naciljati dron. I to ne nehotice, nego namjerno i s guštom.
Nažalost, spoznaja da i muslimani trpe pod čizmom svoje nasilnije braće nije nikakva utjeha europskim kršćanima, Židovima i ateistima.

Nekoć su kršćanski osvajači bili vodeća koljačka đubrad planeta. Njihov je genocid nad domorocima u današnjoj Latinskoj Americi legendaran. U 13. vijeku, najgora su gamad bili Mongoli. Još ranije, istaknuli su se i Huni i Avari i Vandali.

Ali, danas – kao i u 7. i 8. stoljeću, kao i od 14. do 19. stoljeća – najveća su prijetnja muslimani. Arapi su nekoć držali pod okupacijom skoro cijeli Pirinejski poluotok, a Turci veći dio Balkana. U daljnjem napredovanju zaustavljeni su tek usred Francuske i pred Bečom.

Misli li netko da bi postojala slobodna Europa da nije pod oružanom zaštitom Amerike i NATO-a? Koja bi vojska stala na put osvajačima? HVO? Prisustvo SAD u Europi jedina je snaga koja brani Hrvatsku i Europu od najezde s jugoistoka, a naše žene od silovanja i mučenja pod crnom zastavom novih vladara.

Oni koji bi preživjeli invaziju ostali bi bez svega što im je drago. Najveća ironija? Da islamska vojska nahrupi preko Bospora, svi bi današnji mrzitelji Amerike i NATO-a, kao najžalosnije kukavice, pobjegli – na neprijateljski Zapad. Razumljivo, što bi im drugo preostalo?

Ozren Podnar/Objektiv

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala