Kazališna publika i nakon 50 godina uporno čeka Godota
Tekst se nastavlja ispod oglasa
PROŠLO je već pedeset godina i Godot još nije došao, no legendarno djelo Samuela Becketta i dalje puni kazališta diljem svijeta.
Prije pola stoljeća poznati irski dramatičar nije došao u malo pariško kazalište na premijeru predstave ´Čekajući Godota´, iako se zapravo nije morao bojati neuspjeha.
Predstava, čija se 50. obljetnica obilježava ovoga tjedna, u početku je naišla na nezainteresiranost publike i loše ocjene kritičara, no otada se redovito opisuje kao klasik koji je potpuno promijenio kazalište 20. stoljeća.
Predstava ´Čekajući Godota´, za koju je jedan kritičar napisao da se u njoj ´ništa ne događa - dvaput´, gledatelje i danas ostavlja zbunjenima i oduševljenima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
U povodu velike obljetnice dublinsko kazalište Gate Theatre obnovilo je u Beckettovu rodnom gradu svoju vrlo uspješnu produkciju. Redatelj predstave Walter Asmus, koji je s Beckettom radio sedamdesetih u Berlinu, kaže da bi Beckett zasigurno bio oduševljen kada bi znao kako je njegova drama popularna.
Beckett je umro 1989. u 83. godini.
´Beckett bi bio jako sretan jer je oduvijek želio da ljudi gledaju njegove drame, ali on sam sebe nikad nije ozbiljno shvaćao´, rekao je Asmus, dodavši da je slavni pisac bio drag čovjek, ali uvijek nepopustljiv u svojim stajalištima prema svijetu.
Baš zbog osjećaja ´svjetske boli´ Beckett je izmislio Godota, uz pomoć kojeg je obradio teme beznađa, vjere i smrti. U velikoj mjeri ta je drama bila pod utjecajem događaja iz Drugog svjetskog rata.
Akademici su dugo raspravljali o smislu Beckettove drame, no većina se slaže da je riječ o ljudskoj nesigurnosti u vlastitu sudbinu.
Asmus misli da dugogodišnji uspjeh predstave leži u činjenici da se ljudi mogu poistovjetiti s likovima koji traže spas jer i oni samo ´pokušavaju preživjeti´. ´Duboko u sebi mnogi se i dalje boje za egzistenciju, i više no ikad ljudi traže neku vrstu spasa´, rekao je Asmus.
Prije pola stoljeća poznati irski dramatičar nije došao u malo pariško kazalište na premijeru predstave ´Čekajući Godota´, iako se zapravo nije morao bojati neuspjeha.
Predstava, čija se 50. obljetnica obilježava ovoga tjedna, u početku je naišla na nezainteresiranost publike i loše ocjene kritičara, no otada se redovito opisuje kao klasik koji je potpuno promijenio kazalište 20. stoljeća.
Predstava ´Čekajući Godota´, za koju je jedan kritičar napisao da se u njoj ´ništa ne događa - dvaput´, gledatelje i danas ostavlja zbunjenima i oduševljenima.
Beckett je umro 1989. u 83. godini.
´Beckett bi bio jako sretan jer je oduvijek želio da ljudi gledaju njegove drame, ali on sam sebe nikad nije ozbiljno shvaćao´, rekao je Asmus, dodavši da je slavni pisac bio drag čovjek, ali uvijek nepopustljiv u svojim stajalištima prema svijetu.
Baš zbog osjećaja ´svjetske boli´ Beckett je izmislio Godota, uz pomoć kojeg je obradio teme beznađa, vjere i smrti. U velikoj mjeri ta je drama bila pod utjecajem događaja iz Drugog svjetskog rata.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Akademici su dugo raspravljali o smislu Beckettove drame, no većina se slaže da je riječ o ljudskoj nesigurnosti u vlastitu sudbinu.
Asmus misli da dugogodišnji uspjeh predstave leži u činjenici da se ljudi mogu poistovjetiti s likovima koji traže spas jer i oni samo ´pokušavaju preživjeti´. ´Duboko u sebi mnogi se i dalje boje za egzistenciju, i više no ikad ljudi traže neku vrstu spasa´, rekao je Asmus.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati